Pod sve tri točke: Gospodine Jurišiću, Vi možete zabraniti PRAVAŠA i on moguće da i neće izlaziti. Isto tako ja mogu i ne biti u stranci, ako u njoj nisam poželjan, samo je pitanje komu nisam poželjan i radi čega ? Isto tako se može i ugasiti Ogranak Vrbovec, da ga ne bude. Pitam vas zašto rušite ono što je teškom mukom stvoreno, zašto trnete ono što je teško zapaljeno ? Ne radite li time i u tomu dijelu rada Vi štetu Stranci ? I čega se zapravo bojite ? Da li možda nekakve konkurencije u Stranci ? Ja vam to nisam i ne želim biti. Ima dovoljno prostora za rad svih nas i mene i Vas i mnogih drugih, mnogih kojih u Stranci nema, ili na još veću žalost više nema. Da li Vam možda smetaju naše aktivnosti u odnosu na slabije ili nikakve aktivnosti i komociju mnogih sredina i napokon, ako se bojite da sam nečiji čovjek ubačen u Stranku ili da radim za nekoga drugoga s obzirom na moje ranije stranačko članstvo koje mi bacate pod nos, tada se grdno varate ! Gospodine Jurišiću, ja svoju političku prošlost ne skrivam, niti sam ju ikada skrivao, niti imao što skrivati, niti se imao čega sramiti ! Kao znatno mlađi nego što sam danas, ne znajući mnogo što danas znam, kao Hrvat i antikomunist pokušao sam se izboriti za pravdu i dom u uvjetima kakvi su bili općenito, kakvi su bili meni samomu i kakvi su vladali sdanas vladaju u Vrbovcu, koji je bio i jest, ako to niste znali i ne znate, drugi po jačini komunistički centar u ovoj avnojevskoj nazovi Hrvatskoj, odmah iza Rijeke !
U Vrbovcu, 10. rujna 2002. godine
Milan Šaško
Post je objavljen 18.05.2008. u 00:14 sati.