Pjesma o granama ili Tri dijela jedne iste priče
I sada vise niko ne zna, koja je to Arijadnina nit iz koje sve potece. I niko ne gdje se izgubise dvoje ljudi zaljubljenih.
Sigurno je samo, da plivano u tegli, mimoilazeci se kao ribe.
***
Očajan, bez spokoja
Tijela gonom shrvana
Priziva sjenke beskraja.
Zali na jezik pogani
U zrnca sto ih rasulo
A riječju djelo i otpoče.
***
Stakorske oci vrebale
Razdor prve primjetile
I uklese mladu djevojku.
Pod maskom borca i ljubavi
Peo se na grudi joj svilene
I prstom nebo kad dotace-ode.
***
Jedan ni riječi ne izusti
A gresan cinilo se i on bi.
Pogled i pokret ne bjahu mu slicni
A tisuc je dana cekao sud.
Ponosni covjek.
Ponosni.
Post je objavljen 17.05.2008. u 23:47 sati.