Još od govora biskupa Perića na sjednici Hrvatskog Narodnog Sabora 2001. u Mostaru, nisam čuo ovako snažan, proročki govor jednog biskupa. Evo dijela govora biskupa Štambuka, danas u Bleiburgu:
"Dolazim ovdje na ovu prvu postaju hrvatskog križnog puta vjerujući u Boga, dolazim kao čovjek koji ima ljubav prema mojoj Crkvi koja me uči ljubiti, koju volim kao svoju majku i čije principe promišljam uvijek i nabrajam sebi i drugima svetih deset zapovijedi Božjih, uključujući i onu petu "ne ubij", istaknuo je biskup na početku propovijedi. Dovela ga je ljubav prema domovini, narodu, osobito onom dijelu koji je prešao ovom dolinom suza u pravom značenju riječi, koji je hodao križnim putem započetim ovdje u Bleiburgu. "Dovela me moja Crkva koja uz ovaj moj narod želi biti u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti", rekao je biskup, te podsjetio kako dolazimo ovdje cijeneći bogoljublje, čovjekoljublje, bratoljublje, domoljublje i rodoljublje. Te prevažne poznate kvalitete, tako tražene, skoro kao ljudske stožerne kreposti a kreposti koje se malo po malo u nama gase, i kao da nismo prepoznatljivi u određenim momentima, nažalost, ni sebi ni drugima. Istaknuo je kako ne želi na tom mjestu sijati nasilje i mržnju, jer učitelj Isus Krist uči ljubavi, praštanju i milosrđu. Također ne želi biti sudac, a ni najmanje onaj koji će zauzeti ulogu Poncija Pilata i oprati ruke i na prečac osuditi ili označi nekoga zločincem ili ubojicom, jer u nama kao vjernicima nasilje ne postoji ali postoji vapaj za istinom, podsjetio je na riječi koje je protekle godine na blajburškom polju izrekao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Biskup je potom uputio apel svima koji znaju gdje su grobnice, jame, "tko je naređivao, tko izvršavao". "Budite hrabri i učinite čin priznanja, učinite pokajanje, pomozite svi vi koji nešto znate, svi koji ste ovdje sudjelovali. Pomognite ovom narodu da konačno dođe do cjelovite istine koja oslobađa", pozvao je biskup Štambuk.
Istaknuo je kako ne želi uspoređivati Bleiburg i Jasenovac. Zločin je ubiti nevinoga bilo u Jasenovcu, bilo u Bleiburgu. Zbog Jasenovca mnogi su platili glavom, a žrtve su imale svoj cvijet i pravom i prenesenom smislu riječi, a žrtve Bleiburga nije se smjelo ni spominjati, jer bi i sam spomen na njih bio karakteriziran kao zločin. Iskreno želimo žaliti za svakom nevino ubijeno žrtvom, nevino ubijem osobito bez suda i dokazane krivice, rekao je biskup Štambuk te pozvao državu Hrvatsku da istraži sve logore bilo čiji bili, sve tvornice smrti, da istraži svih onih 1300 masovnih grobnica nastalih na kraju i nakon II. svjetskog rata. Pozvao je i povjesničare da istraže istinu o svima koji su pobijeni tijekom II. svjetskog rata, na kraju rata i osobito nakon rata.
Bleiburg je prva postaja križnoga puta. Mnogi rovovi, svaka rijeka usputna, svaki most nepremošćen, osobito svaka jama to su bile sljedeće postaje, ali ona 14. se ne zna, rekao je biskup Štambuk te podsjetio da je Bleiburg i simbol svega onoga što je slijedilo i trajalo punih 45 godina. No, hrvatski put križa, nažalost, još uvijek traje. Traje drukčijim metodama i trajat će sve dok prava i cjelovita istina ne dođe na vidjelo. Narode Božji, narode putnički i patnički pođi svojim kućama odavde s ovog mjesta stradanja, pun nadanja i dobre volje, pođi moli i zavoli još više tvoje svoju Crkvu i svoj narod. Voli majku domovinu i nosi je u srcu gdje god pođeš, poručio je biskup Štambuk.
Post je objavljen 17.05.2008. u 22:28 sati.