§ Zalazak sunca...lagani povjetarac,i let ptica koji se proteže visoko...
-One su slobodne...mogu raditi što ih je volja...a ja? moram tu ostati kao fina dama...ali ja...ja želim putovati vidjeti svijet! živjeti u opasnosti! ali ne mogu...moram tu trunuti...-mislia si je Elizabet dok je sjedila na svojoj velikoj terasi.
-Elizabet! dođi...imamo gosta!-povikao je duboki glas,koji je pripado njenom ocu,guvrnern.
-Evo me,samo malo-polako se digla iz svoje stolice,primila svoju veliku haljinu i krenula dolje.
-Elizabet! Požuri!-zvao je Elizabet njen otac.
-Evo!-vikala je Elizabet,koja je sad malo požurila dolje.
-Wille!-povikala je Elizabet i potrčala prema njemu.
-Što radiš ovdje?-pitala ga je.
-Trebam ga u vezi posla-odgovorio je guverner umjesto Willa.
-oh...-jedno je to Elizabet mogla izustiti.
-dobro...ja ću krenuti u šetnju,moram se naći s Jamesom
.-rekla je Elizabet nakon trenutka šutnje.
Elizabet nije ni sumnjala da će se upravo upustiti u veliko putovanje istog dana i iste noći......§
Post je objavljen 17.05.2008. u 16:23 sati.