U ljeto 2005. godine neki radovi su se izvodili u blizini autobusnog kolodvora u Zagrebu i znao sam da tramvaj ne vozi do autobusnog kolodvora Branimirovom ulicom. To očito nije znala simpatična djevojka koja je sjedila na željeznoj klupici tramvajske stanice. Ja sam joj se pridružio na toj klupici; nisam čekao nikakav tramvaj već mi je bilo zadovoljstvo biti u društvu spomenute slatke djevojke. I dok sam razmišljao kako bih se mogao oraspoložiti za pokušaj uspostavljanja razgovora (npr. da ju pitam broj mobitela kojim je nervozno upravljala dok je uzaludno čekala tramvaj), ona se počela naglas pitati kada će već jednom doći taj tramvaj kojeg toliko dugo čeka. Ja sam joj se pridružio u tome, ne odavajući da se radovi izvode i da tramvaj broj 6 neće doći. Zatim sam dodao kako tramvaja nema jako dugo i da smo za to vrijeme mogli otići na kavu. Slabašan, neizravan pokušaj koji kao takav nije urodio plodom. Djevojka je ubrzo otišla, a ja nisam dobio njezin broj mobitela.
Post je objavljen 17.05.2008. u 11:23 sati.