Toliko san riči bacila uprazno, o školi i školovanju, i slabostima sustava iz moje perspektive, koja ne mora uopće bit ispravna, da ću sada mučat... cilih... ne znan, oće li to bit mireno u satima ili danima.
O spomenutoj temi mogu pričat koliko oću, ali poanta je kratka. U školstvu nema kvalitetne supervizije rada i njima niko ništa izvana ne more. A iznutra dobro čuvaju jedan drugom guzice.
Ne želin da moja dica budu žrtve tih slabosti sustava, ne želin ni petice ni četvorke ako će uz njih ići uputnica za psihijatra ili, ne daj Bože štogod gore. Ne želin "tako dobre ocjene za upis na bilo koji fakultet u Hrvatskoj" (kaže meni ravnatelj) kad uz njih dobivamo gratis gastritis i čir na želucu.
Svoju dicu učin da se ne može do kruha bez motike. I ne dan da ih se zato kažnjava i nameće suprotno. Oću nagradu a ne kaznu za uloženi trud.
Točka.
Sad iden mučat.
Slikovni govor.
Malo grada
"Stup sramote"
Sveta Stoše
Odlazak u ribolov
Malo cvića
Kolači za prijateljevu Pričest
Fešta u gradu - Jazine u povijest, otvara se novi "hram košarke" (i rukometa)
Post je objavljen 17.05.2008. u 10:20 sati.