Zračne snage i nadmoć u zraku
Tijekom razdoblja između dva Svjetska rata većina vojnih stratega tvrdila je da moć i vojna nadmoć Britanije, Amerike i Japana leže u njihovim ratnim flotama, a onda je izbio 2. Svjetski rat koji je u temeljima izmijenio odnose između grana svih vojski. Naime, odjednom je zračna snaga (ratno zrakoplovstvo) postala odlučujući čimbenik i opet su mnogi vojni stratezi tvrdili da pobjeda u ratu leži u zrakoplovnoj nadmoći. Upravo ta krilatica 'pobjeda pomoću zračne nadmoći' zavela je mnoge i svi su oni tvrdili da ratno zrakoplovstvo samo može iznijeti pobjedu nad tadašnjim Japanom i Njemačkom. No, Athumanunh nikako nije mogao, tijekom svojih koračanja, kroz veličanstvene bitke ratnih brodova na Pacifiku, pa zatim kroz kopnene bitke koje su tukle kopnene postrojbe CA i na kraju kroz predivnu zračnu potporu koje su pružali zrakoplovi kopnenim postrojbama i ratnim brodovima, sigurno odrediti i zaključiti: koja je grana vojske na kraju dobila 2. Svjetski rat?! Što je to po Athumanunhu zračna nadmoć? Dakle, po Athumanunhu bio bi to ukupan zbroj svih visokokvalitetnih borbenih zrakoplova, ali samo s ljudskim posadama koje su dobro obučene, posjeduju veliko bojno ćudoređe i opremljene su svom potrebitom ratnom opremom za izvršenje bojnih zadaća. O čemu pak zavisi ta zračna nadmoć? Po Athumanunhu to su meteorološki uvjeti, jakost protivnika, protivničke obavještajne službe i još mnogo drugih čimbenika koje je teško uvijek predvidjeti. Kako pak su upravo zračne snage posljednjih godina 2. Svjetskoga rata na vrlo poseban način izrazile svoju efikasnost, to je onda dakako i navelo, a možda i zavelo, mnoge vojne teoretičare, koji su onda jednostavno postali pobornici već prije narečene krilatice - 'pobjeda pomoću zračne nadmoći'. No, Athumanunh će ipak napisati da su samo velika slabost i nevjerojatni propusti protuzračne obrane (PZO) kako Japana, tako i Njemačke zapravo tomu doprinijeli. Nadalje, po Athumanunhu, upravo su uz pomoć kopnenih snaga zauzete protivničke baze, uzletišta i zračne luke koje su toliko trebale zrakoplovima kako bi dosizali svoje krajnje dolete. Isto tako bez maksimalnog naprezanja mornara na Pacifiku i zrakoplovi bi ostali bez svoje, eto, tako iznenada stečene slave. Na kraju ovoga uvoda Athumanunh će nekim primjerima potkrijepiti svoja promišljanja. Naime, sve velike operacije tijekom 2. Svjetskog rata, od napada na Poljsku 1939., sve do kapitulacije Japana, nisu se ni mogle zamisliti bez ratnog zrakoplovstva. No, upravo u tim veličanstvenim zračnim potporama kopnenim bitkama Athumanunh lako raspoznaje svu nemoć i nesposobnost zrakoplovstva da učini nešto više nego što mu dopuštaju okolnosti. Saveznici su ostvarili izuzetnu zračnu nadmoć nad Italijom 1944., ali ona ipak nije ubrzala napredovanje Saveznika kroz Italiju prema Njemačkim granicama. Na kraju, ako baš želite nešto iz bližih nam bitaka, zračna nadmoć UN postrojbi u Koreji nije uspjela zaustaviti nadiranje Sjevernokorejskih kopnenih postrojbi. Dobro, toliko za uvod. Slijedeći put nešto o bombardiranju i bombarderskom zrakoplovstvu tijekom 2. Svjetskog rata.
Post je objavljen 16.05.2008. u 22:10 sati.