...Osjecaj je presavrsen,nisam niti sama znala da ponovno mogu imati osjecaje za koje sam mislila da je davno isprala kisa razocaranja i tuca svih krivih pokreta...bila sam izgubljena u pustinji...Mislila sam da nema povratka niti kraja,jer sto sam vise pokusavala,kraj mi se cinio dalje...Medjutim,zaklopila sam oci samo na tren,promislila i vise nego sto sam trebala...Niti Sunce vise nije peklo ko prije,niti je pijesak bio vruc kao nekada kada sam imala opekotine...Otvorila sam oci,i vidjela kraj,bio je potreban samo jedan korak do kraja...Nisam znala smijem li,sto ce li kraj donijeti...Ali to nije bio kraj,to je bio pocetak divnog prijateljstva i ljubavi koja mi je samo kapnula na dlan...Iz vedra neba,iz nicega,niknulo je srce zaliveno hektolitrima vode...Stopilo se u jedno,pukotine su se ispravile,rane zacijelile,a oziljci nestali...Kao da se nista nije dogodilo...Ponovno rodjeno,spremno za ljubav,povjerenje,spremno za bitku i za poslijednju kap znoja...Nisam se razocarala,naprotiv,bilo je to nesto uzbudljivo...Osjecaj je bio fantastican...Kao da sam prespavala ovih 16 godina i probudila se svjeza i odmorna...Nemam nista drugo reci,nego havala osobi,hvala tebi LUX koji si mi pomogao maknuti se iz tame i depresije....=)
Volim te bubica!!!
Kiss!
Fusica!
I LOVE YOU
Post je objavljen 16.05.2008. u 20:39 sati.