Bila jednom jedna Ljeja.Željela je da napišem poruku njezinoj neprežaljenoj ljubavi,Alenu.Naime,ja sm to odmah prihvatila pod uvjetom da porUku odmah pošaljem.Tako mi suhih orašaka,evo vam jest.Nadam se da ćete uživati u daljnjem tekstu.
Bok Alen. Ti si kao pecivo. Nekad te ima, nekad te nema.Ti si budući pjevač.Vriješ.U tebi kipi.Goriš.Gojiš se i znojiš.Polažeš jaja u gnijezdo.U suncu i tami tvoje noge zaglibe jer nemožeš dalje!nemožeš dalje bez jagoda bijelih.I snijega crnog što ti se urezao u nokat.Bijelo sunce,crveno more.Volim te kao jagode.Vrvim.Želim te,mekani rukodragše.Spavaj milo anđelče,zima ti je znam.Moje će te miljenjče grijat srca plam.Ti si zlatna grana.Pođi preko polja dalekih.Kobasice trče i sunce obliječe leptiraste grane male.Kada gledam rešetke,mislim na tvoje predke.Jer ih je mnogo bilo,što u traktoru se voze.I krvlju podmazane oči,žare se u noći.Kada sam bila mlada voljela sam tvoje pjesme,jer ti si Alen,mandule moje desne,grizao kao Matea Klen.
Prva dva reda bila su u sms-u,ostalo sada napisah.Volim vas.Ne očekujte od mene postak brzo,jer nemam vremena.
S ljubavlju,Trul jezik
Post je objavljen 16.05.2008. u 15:48 sati.