Družimo se već poprilično dugo
Moja Sudbina i ja,
Imamo spomen
na puno lijepih dana
i poneki ružan i tužan.
Sklona mi je jako
(ne žalim se na to,
pa bilo bi bezobrazno),
malo se grizem
jer ne osjećam da je to
posve u redu.
Imamo fine uspomene
na vruća ljeta
i raspuste pune krasnih knjiga,
na duge večeri uz pjesmu
primorsku.
Miris voća, dodir vode.
Snjegovi čisti
kao oprano rublje
splitske čistunice
(s Pazara put Radunice).
Pa onda spokoj
materinstva, noć budna,
a svi sretni.
I prva bora, remek djelo umjetnika,
smijehom optočena, suzom ublažena.
Napretek poljubaca.
I tako dalje...
Moja drugarica Sudbina
milo me gleda i smiješi se zagonetno.
Pa šta ja tu mogu?!
Neodoljiva je.
Post je objavljen 16.05.2008. u 15:35 sati.