Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrtvaspisateljica

Marketing

Confusing what is real...

Znate što mi je žao?To što je dečko na blogu emoboy1.blog prestao pisati.
Tek nedavno sam ga opet pronašla i molila ga da ne obriše blog,ali eto...
Danas sam oko ruke imala killericu(to sam stavila zbog Darkyja)...
Svi su me čudno gledali zbog toga,ali mene baš briga...I'm breaking the habit!
Evo jedne nove pjesme...
LOM STAKLA...MOJE SRCE JE KRHKO POPUT NITI MJESEČINE...
Boli me...
Stišćeš moje krhko srce...
Molim te da me pustiš,ali ti ne razumiješ riječi koje izlaze iz mojih usta...
Prije si se odnosio prema meni drugačije...
Pisao si svoje ime ispod mojeg...
razgovarao samnom...
Slušao moj glas kao što sam ja slušala tvoj...
Doticao me...
A sada si zatupljen poput vukodlaka...
Ubijaš me..
Ni ne sječaš se što smo bili prije...
I to se događa sve češće...
A ne samo za vrijeme punog mjeseca...
Preveliki pritisak...Sve je to preveliki pritisak...
Vjerojatno su teške borbe u "crno-bijelom valu"...
Kada se oglasi gong,nema više povratka...
Nije važno koja je kategorija...
Čuvaj se igle koju držiš u ruci,mogla bi ti poteći krv...
Tvoja vlastita krv...
Poričeš da si na neki način poput mene...
Crni anđeo krvavih suza....
Brat žileta...
Vampir...Žedan...S neutaživom žeđi za srećom...
Vodriga hladnih očiju i gustih trepavica...
Feniks koji se rađa iz vlastitog pepela...
Demon vatrenih usana i dodira...
***
Lom stakla...
Moje je srce krhko poput niti mjesečine...
Obasjala te prije nekoliko sati...
Ranila te...Izmučila...
A ti si ranio i izmučio mene...
Izbijedio je satkani svileni plašt dijamantnog sjaja...
Odahnuo si...
Dahćeš poput mučenika...
Kao da smo još u doba inkvizicije...
Lov na nadnaravno...
Znam da patiš ali ja ti ne mogu pomoći...
Mrak je..Oluja...
Lišće šapuće tvoju priču...
Prstima dotićeš svoje pune usnice...
Nikada nećeš zaboraviti okus krvi u ustima...
Nestao je mjesec...I oblik vukodlaka...

Već tjedan dana pokušavam staviti linkove,ali ne mogu...Što god da napravim,opet se neće to pretvoriti u link...
Da poludim...KAKO STAVLJATI NOVE LINKOVE???
Imam toliko dobrih blogera,a ne mogu staviti linkove...Joj...
Sada su svi odjednom postali EMO...C'mon please...Pa ima tako malo pravih emacha da je to užasno.A sada je to moderno,a svi to žele biti...
To je tako glupo...Zašto glumiti da si emo samo zbog mode...Ja sam emo već dosta dugo,večinu vremena sam to poricala,a i nisam zapravo bila svjesna toga...Ali kako da ljudi shvate da EMO nije samo žileti,krv,smrt i ostale gluposti koje oni povezuju s time.Mi nismo GOTHIC-ari...Oni nisu normalni...Bolesno je to što oni rade...Naravno,NEMAM ništa protiv njih i oni su ljudi...Ali to je ipak malo previše za mene...Emachi su obično jako otkačeni ljudi,puni razumjevanja i jako su emotivni...Emotivni su čak do te razine da su sposobni preuzeti dio nečije tuge na sebe da bi drugome tako olakšali...

Emo je zaista ogromna ljubav prema svima.Ne poznaju agresivnost i nikada nikoga nisu povrijedili i radije će povrijediti sebe nego druge...
A osobu koja posjeduje njihovo srce vole više od svega...Tako i ja volim Darkmana:


Ne znam zašto ljudi to ne shvaćaju...

Vaša

Mrtva Spisateljica
cerek

Post je objavljen 16.05.2008. u 15:20 sati.