Nad poljem, grobnicom golemom,
Planina spomenik je njima.
Namjesto cvijeća orlovska gnijezda,
I oblaka bijelim - tišina.
Vječna ljepota dalekog groba.
Spomenik bola nesretnog doba.
S ovog ukletog polja samoće
Krik raspete domovine nesta
U raljama bezdušne gluhoće.
No ratnici nisu poraženi!
Iz njih mrtvih još i sada rastu,
Prkoseći moćne smrti sjeni,
Snaga duha križem uzdignute.
Samo one znaju naći prave pute
U bespuću svijeta bez srca i duše
Do zvijezdama sjaja borbe nametnute
Protiv sila mraka što mrze i ruše.
Drago Bišćan
Post je objavljen 16.05.2008. u 11:57 sati.