Marketing
Izgubljeno-Nađeno (12): Aritmetika završene ljubavi
M.C. Escher
Za Hopey
Nisam ga željela zaboraviti. Nisam tražila onog starinskog Amora od Lete da od njega izmolim oslobođenje od sjećanja. Nisam gajila takve iluzije. Htjela sam istinsku slobodu. Sjećanje i ljubav bez bola.
Odluka je bila sasvim moja, ukoliko su takve odluke ikada sasvim tvoje. Ali mogla sam je promijeniti, dugo sam se mogla vratiti natrag. U konačnici, promatrajući je kao umorni vojskovođa na brijegu nakon bitke, uviđam da je to bila najteža odluka koju sam ikada donijela.
Dijete i ja smo otputovali daleko. To pomaže. Jako. Ali i dalje je boljelo poput fantomskog uda koji odrezan leži neznano gdje, a žiga i peče kao da još trune prikačen o mene. Ujutro sam se budila, jutra su valjda najteža. Preplivala bezbrojne bazene, dvadeset puta po dvadeset metara u jednom cugu, pa onda opet, udahni-izdahni, proći će. Svakoga dana hodala, stotine i stotine metara pod potplatima, koliko li sam puta prehodala taj otok, ne znam. Broji, broji, broji, u brojanju je ritam, ritam pomaže disanju; ako dišeš, ne umireš.
Onda sam sjela za kompjutor.
Ja sam dete Informatičkoga doba. Pitala sam Internet: koliko traje ljubav?
Našla sam sljedeći odgovor:
Zbroji godine ili mjesece koji ste proveli zajedno.
Od početka-početka do kraja-kraja?
Sedamnaest.
Podijeli to sa dva.
Osam i pol.
E, toliko treba da bol prođe.
Bila je godina 1998.
Bit ću slobodna 2006.! Juhuuuuuuuuu!!!!
Tome ima kraja.
PS. Ja sam dobila bonus. Podala sam se kampanji direktnog marketinga majstora Paje nekoliko godina ranije.
Post je objavljen 16.05.2008. u 10:46 sati.