Marketing
~...Ljubav je cigareta,poljubac je dim...A pepeo tužna uspomena što ostaje za tim...~
Oj eto mene s novim postom =)
Eto u zadnjih nekoliko dana sam razmisljala tak o zivotu i opcenito o svemu...
Razmisljala sam o mome zivotu kakva sam prije bila i tako...trenutno sam sretno zaljubljena..imam decka 10 mjeseci volim ga vise od iceg ali sam se sjetila onih trenutaka kad sam htijela da me nema..kada rijec ljubav za mene nije postojala...
a trenutno vjerujem da je mnogo vas sada nesretno zaljubljeno pa cu napisati text koji sam zapravo napisala kada sam bila nestreno zaljubljena da vas mrvu potakne da niste sami da i drugi znaju kako vam je.... nadam se da ce vam se svidjeti i da ce vam podignuti barem malo pouzdanja u sebe...
P.S. znam da je dug ali mislim da se isplati procitati ga ..
Je li ljubav drugo ime za sreću? Ili je to lutrija u kojoj gube oni uporni i oni koji ljubav zaslužuju, a dobivaju samo oni kojima ona tek tako padne u ruke, bez ikakva razloga, oni koji ne shvaćaju da je osjetiti ljubav bogatstvo koje treba znati cijeniti?Kada bolje razmislim, shvatim da je za ljubav zapravo potrebna samo sreća ili, u slučaju nesretne ljubavi, nesreća, da budemo na pravom mjestu u pravo vrijeme kako bismo upoznali nekoga tko će nam zarobiti srce. Tko o tome odlučuje, ne znam, no boli me što onima koji zaslužuju biti voljeni i sretno voljeti ostaje patnja i tuga, dok oni koji ne shvaćaju i ne cijene ljubav mirno prolaze kroz život i uzimaju tuđe osjećaje zdravo za gotovo. No, je li to pravedno? Je li pravedno da neki imaju sve, a drugi ništa, i da se to nikako ne može promijeniti? Ako jest, kakav je to onda svijet u kojem živimo?
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ako je taj svijet zaista takav kakvim se čini, nepravedan, hladnokrvan, pohlepan, bez trunke suosjećanja i odgovornosti, mjesto na kojem je novac važniji od osjećaja, mjesto puno laži, prevara i ljubomore, mjesto na kojemu je iskrena i istinska ljubav postala poput mita, onda taj svijet treba nestati, jer ako je većina nas takva, tada mi ne zaslužujemo dar života, jer smo odavno zaboravili što znači živjeti, i da je uvijek najjače, najvrednije i najvažnije ono sto se očima ne može vidjeti. Na kraju, svi smo mi samo obična zvjezdana prašina, od praha smo nastali i u prah ćemo se vratiti…
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Znam da ovaj tekst čitaju i nesretno zaljubljeni.I želim vam reći da znam kako vam je. I ja sam jedna od vas. Znam kako je to kada vas njegov/njezin lik prati tijekom cijelog dana, znam kako je to kada na kraju dana, ležeći u krevetu,znam kako je to zaspati u suzama, znam kako je to jutrima se buditi sa žaljenjem što sam se uopće digla ovaj dan....Znam kako je kada se srce kida od boli gledajući nju/njega, ...Znati da biste mogli imati sve, ali sve ide protiv vas..... Ali znajte, i to će jednom proći. Ima još takvih na ovome svijetu (tako barem meni govore). I znam što sada mislite: 'Nitko nije toliko savršen kao on/ona, niti će ikada biti!' I potpuno vas razumijem. I ja tako mislim o Njemu.
Isto tako znam da koko puta vam dodje da/ju ga izbacite iz glave da sam nestane iz vaseg zivota jer to vise nemozete podnjet...ali nejde...i nejde...osjecaj kao da on/ona mora bit u vasem srcu...i kolko god pokusavali izbacit ga/ju iz sebe nemozete...jer jbg...volite ga/ju....
by: ~...Angel with eRRor...~
Post je objavljen 16.05.2008. u 09:35 sati.