ČEKAJ ME, PJESMO!
Ne zaključavaj vrata teška
prije vremena Pjesmo.
Negdje u pramenastim maglama
staklenu cipelicu izgubila sam
trčeći pustim, sanjivim ulicama
da ostavim ti još jedan dio duše,
a ponoć evo otkucava već.
Reci, gori li svjetlo iza prozora tvojih
i čekaš li još na me u ove kasne sate
da se moje misli ne smežuraju kao jabuke
na vjetru hladnom što noću puše.
Stihove moje k sebi pusti
tiho kroz ključanicu da uđu,
ja još mnogo toga imam ti reći,
pjesnika bol, bol i svoju i tuđu.
Jer ako noćas ne čekaš me,
među negostoljubivim obalama divljim
rijeka će ljubavi u besmisao teći.
Zato me čekaj kao dijete majku,
čekaj me kao ljubavnicu Pjesmo.
Ako samo malo odškrineš mi vrata
kad ti na prag stignem zadihana,
snop svjetlosti vani prosut će se tada
kao da je s neba prah od suhog zlata.
Čekaj me Pjesmo, čekaj…
Post je objavljen 15.07.2008. u 08:04 sati.