Izgubio sam biljeske za roman.
Koliko se sjecam,
bijelo je boja pocetka.
Djecak se penje na brezuljak.
On je nevinost
uhvacena u ljudski lik
Bozijom mrezicom za muhe.
Pete su ruzicasti pajaci,
sa bijelim pjegama koje su mozda studen.
Iza otpadaju gradovi kao rosne kapi.
Vrijeme sa zapada i vrijeme sa istoka.
Mahovina se lijepi za tabane kao sjecanje.
Narod koji nevinim petama
gazi nevinu zemlju.Narod
sa najboljom off-pozicijom u Evropi.
Avangardan kao rock and roull,
kao podrum iz kojeg je istutnjao punk.
Ili bik iz razjarenih talasa mora
da uplasi Hipolita,cednog i lijepog,
zenskasto stvorenje,koje je zbog zene
preziralo zene.Poput moje tetke,
s pocetka ovog stoljeca,badzijanije,
koja je zbog muskarca prezrela muskarce.
Istocna je staza.
Istok je staza.Lisaj
i koprivin prist.Sunce
jace od trepavica,lisca,toliko gustog
da bi se na njemu mogao
sagraditi skroman dom.
Cist basamak uvijek mirise
na jeftin sapun.Oci pune mitologije,
smjese poganstva i islama.Na jednom
ramenu Azrail,na drugom Radogost.
Noci zebnje.I cuka.Prostor onog sto jeste
i onoga sto nije tanji je od pokrivaca.
Zdrav od socijalizma.
Celican od diktature.
Crvenu mahramu nosim ja,
i cekam Tita,dok pljusti kisa.
Po bijelim ramencima curi crvena farba,
slab saten.On,pod tisucama kisobrana,
grije sviju nas.
Radnicki kombinezoni tuknu
na lisajeve hrdje i budj.
Moj otac popije litru konjaka
dok odgleda mec Mohameda Alija.
Prvi miris smrti je miris
ocevog ovratnika.
Bratstvo i jedinstvo.Ludjak
do ludjaka.A moga dida,cudaka,
mrzio je pravoslavni svijet,
toliko da se utrkivao
cija ce volovska zaprega
prevuci mu les do cardaka.
Djecak stize na vrh brezuljka.
On je nevinost koja lice nadnosi nad izvor.
Zahvata vodu,kroz prstice,kroz cjediljku,
vidi u izvoru oko,ne svoje.U tu zjenicu
moze da stane povijesti taman koliko je bitno.
Izgubio sam biljeske za roman.
Dao bih roman za biljeske.
Trebao je to biti tekst
cija svaka bi rijec licila na mali Kur`an.
Bez jedne rijeci,on je svetogrdje.
Post je objavljen 16.05.2008. u 01:19 sati.