...Nakon strasne bruke i sramote koja ga zadesi u zgradi Vlade potraja jedno vrijeme prije nego Hikmeta prestade muciti stid zbog tog dogadjaja i u glavu mu se vrati prijasnji red i poredak pa je ponovo,sjedeci u svom podrumu poceo da misli,dok su se nebrojani dani vukli svaki nalik jedan na drugi,granate,glad,camotinja,a uskoro bahnu i zima.Hikmet nije imao nista za citanje,s pisanjem je bio zavrsio,jedino sto je jos mogao raditi bilo je da misli.I on je mislio.Razliciti detalji njegove logicke analize,pitanja i odgovori koja je sebi postavljao su se uklapala jedno u drugo kao lego-kockice i stvarali tako zajedno porazavajuci zakljucak.Moze li se,pitao se Hikmet,jedan funkcioner u Vladi ponasati prema uglednom intelektualcu na nacin kako je to ucinio ministar za poslijeratnu obovu i izgradnju?Ne moze vala nikako.Moze li,uz to,jedan politicki funkcioner iz naroda koji se nalazi na putu da bude istrijebljen jednog od malobrojnih intelektualaca tog istog svog naroda izbacivati iz kancelarije kao kera?Cuj kancelarije?Kakve kancelarije,nije ga ni primio vec ga je odmah s hodnika supiralo!Moze li to biti normalno?Jok nikako!Kako to da svi u Sarajevu,i Drustvo pisaca i prevodilaca,i dobrinjski komsiluk,cak i vojna komanda,znaju cijeniti Hikmetovu vrijednost,a jedan ministar koji bi morao biti pametniji i znati vise od njih sviju,Hikmeta onako narezili kao stoku i otjera na ulicu k`o da se,gluho bilo,oseknuo.Jel`se to tako radi i u kakvoj zemlji sa ljudima od pameti i pera?Jok,nigdje toga nema,brate!Je li moze sebi jedan narod sto nestaje i hlapi k`o kap rose na suncu dozvoliti luksuz da mu jedan Hikmet,sto ima toliko jezika i knjiga u glavi,truhne u podrumu?To se,jarane,ne bi smjelo nikako dogadjati!Ni slucajno!
I sve je tako Hikmet pricao sam sa sobom,postavljao sebi pitanja i onda na njih odgovarao onako kako je to radio i stari Grk Platon,dok mu se na kraju ne upalise lampice.Bog ga vise nije mogao ubijediti da u pitanju nije bila izdaja i da je ministar u stvari strani placenik i spijun koji radi o glavi njegovoj zemlji i narodu.Ih,citao je on bukadar knjiga o spijunima,a onaj ministar je bio kao da je izasao iz jednje od njih.K`o kad ti se hulega kroz uho uvuce u glavu pa iznutra jede mozak tako se ovaj spijuncina uvukao direktno u Vladu pa otuda rovari li rovari.
Izdaja,crna izdaja,jadna ti majka!
Ovaj mracni zakljucak jos jednom,sada definitivno,ucvrsti Hikmetovu vjeru da samo demokratski svijet moze pomoci Bosni i njenom tuznom narodu kome su se potkopali toliki dusmani i s vana i iznutra.Hikmet je morao izaci u svijet i objaviti svoju knjigu i tu vise nije bilo drugog Boga.Kad Hikmet saznade da je jos prije nekoliko mjeseci i sam Juka,heroj iz njegove literature i iz stvarnog zivota,napustio Sarajevo pa se sad na okolnim brdima bije za slobodu Bosne,Hikmetu odmah bi jasno da nije samo on shvatio da i u samom Sarajevu ima izdajnika.Mora da je i Juka negdje naletio na izdajnickog ministra koji ga je bezbeli izvrijedjao na pasja preskakala.Kad moze onako izblamirati jednog vrhunskog intelektualca,sto ne bi heroja.Hikmetovi pajtasi iz podruma su imali informacije koje su skroz na skroz podupirale sve sto je Hikmet vec bio skontao.Juka se,rekose mu,bio strasno naljutio na sve zivo jer nisu htjeli da usvoje njegove planove po kojima bi Sarajevo bilo oslobodjeno za dva sahata.Ali izdajnici nisu htjeli.Jastace nego oslobadjati Sarajevo.Njihov posao je i bio da takvo sto ne dozvole.
Eto,zato je Juka bio plaho kaharli i izvukao svoje momke na Igman,bilesi je i onu svoju zvjerad,one dvije doge,poveo sa sobom.Sve je bilo crno da ne moze biti crnje.Nije bilo vise ni sekunde vremena za gubljenje.Svijet je morao pod hitno procitati Hikmetovu knjigu i pozuriti u pomoc nesretnici Bosni.
Ali kako izaci iz Sarajeva?
Preko piste,kao i sav svijet...
Post je objavljen 16.05.2008. u 00:33 sati.