Marketing
kako se novopecena teta nosi sa necakom...
kako su moj braco i njegova zenica morali ici prijaviti novog gradjana Republike Hrvatske na opcinu i policiju, cuvanje malog Roka je pripalo teti Majti.
bilo nam je cisto dobro. pricali smo (mislim, ja sam lajala, a on gugutao), mazili se, previjali (i nije me popiskio kao baku i tatu, sigurno me vise voli!!!), pajkili zajedno, setali po stanu i smijali se njegovim jos prisutnim refleksima novorodjencadi, kao sto je sisanje mog prsta i lovljenje istog stiskom Ramba.
najljepsi trenutak je kad pokusa dignuti glavicu, pa mu opet padne na moja prsa... i smijesno, i njezno, i sve... 
zaboga, svi njegovi noktici stanu u moj jedan nokat! a mala stopalca i rucice... bojim se da ga ne spolomim kad god ga primim u svoje ogromne ruke...
kako je moguce da je on prije nekoliko dana izasao iz moje sogorice? a da je prije samo devet i pol mjeseci bio razdijeljena stanica, pola kod jedne osobe, a pola kod druge?
pitala sam kako je roditi. malo je horor prica, moram priznati. odmah sam nazvala mamu i zahvalila joj, jer sam ja ipak bila velika beba (4,380 grama), a ona mi to ipak nikad nije zamjerila... tko zna da li cu ja to, ako budem bila u prilici, ikad moci? vec me strah... pa anestezija da ili ne, pa neki rezovi, pa to moras istisnuti van... ne djeluje kao jos jedan koncert, trening ili kavica. ipak, trudni bili pa vidjeli!
u pomanjkanju vremena evo par fotkica!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
budite dobro!
Post je objavljen 16.05.2008. u 00:50 sati.