PETAR HEKTOROVIĆ:
Bileške o piscu:
Pripadao je hrvatskom uskom krugu hrvatskih pisaca XVI. stoljeća. Rodio se 1487. godine u starom gradu na Hvaru, u istaknutoj plemićkoj obitelji. Školovao se u Splitu, gdje je stekao prvo humanističko obrazovanje, znanje latinskog jezika i filozofije. Nasljednjik bogata očeva imanja na Hvaru i Visu, Petar je proživio kugu na Hvaru, a 1539. godine i provalu turaka na otok, pred kojima je bježao u Italiju. Vratio se nakon godinu dana i našao sve u neredu. Hektorović je doživio dugu starost i umro u Starom gradu 1572. godine.
Tema:
Trodnevni lov
Likovi:
Nikola, Pasko
Kratki sadržaj:
Prvi dan
Nikola i Pasko otkrivaju nam veliku radost opisivajući svoj Tvrdalj, načine ribanja, ribe i ribarski pribor, jela i vrijeme objeda, večere i počinka, razgovor i pjevanje za vrijeme veslanja i odmora i ostale djelove puta. Obišavši cijelo mjesto i dočekavši večeru i počinak s kojim završava prvi dan.
Drugi dan
Već na početku drugog dana plovidba je ispunjena bugaranjem, najprije Paskovim pa Nikolinim, pa zajedničkim u dva glasa. Drugi dan završava s pjevanjem i pripjevanjem pitanja i odgovora, čime se nesumljivo opterećuje pjev.
Treći dan
Početkom trećeg dana u epizodi s galijom koju će sresti na svom putu, opet u središtu pažnje bili Tvrdanj i to u punoj ljepoti, sa svojim zidovima, kamenim stupovima, lozom, čempresima, i drugim ljepotama što ga krase.
Analiza djela:
Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovića, tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. “Ribanje i ribarsko prigovaranje” je epski spjev kojeg je Petar Hektorović posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtučeviću. Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan realističkim postupkom.
“. . .
Koga istezaše, zubaca veloga.
Nikad jih brojaše: drugi, treti, peti,
. . . “
Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje doživljaj ljepote. U djelu je prisutna “humanistička nota“ tj. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u staležima več uči od ribara, te se divi njihovom znanju). Razgovor među njima je iskren, te cijeni poštenje i bistroću ribara (naziva ih braćom).
U djelu su zapisane i dvije bugaščice:
1. “O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu” što je ujedno i prva zapisana
narodna pjesma.
“. . .
Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,
Lipo plinke dilila i lipo se razdilila,
I razdiliv se opet se sazivala.
Već mi nigda zarobiše tri junačke dobre konje dva siromaha,
Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila.
. . . “
2. “O Radovanu Siverincu”
“. . .
Kada mi se Radoslave vojevoda odiljaše
Od svojega grada divnoga Siverina,
Često mi se Radoslav na Siverin obziraše
Tere to mi ovako belu gradu besijaše:
Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine, moj divni grade.
. . . “
U “Ribanje i ribarsko prigovaranje” zapisane su i lirske pjesme i balade
”I kloče djevojka”, “Majka mu je lipo ime dala”, te čitav niz narodnih mudrosti, pitalica, poslovica... Ugledavši grad Split pjesnik se sjeti velikog Marka Marulića te mu je spjevao stihove u njegovu slavu.
Post je objavljen 15.05.2008. u 21:44 sati.