SISAK - Amil Čanić, 15-godišnji hendikepirani dječak iz Petrinje, dobio je za svoj 15. rođendan u utorak, 13. svibnja, dar kojem se nije mogao nadati. Samo za njega u njegovu je stanu priređena prava kazališna predstava s pravim glumcima i pravim redateljem. Sarajevski glumac Zijah Sokolović odabrao je Amila za početak svoje neobične turneje po Hrvatskoj tijekom koje će obići 101 hendikepirano dijete te za njih i goste koje oni pozovu odigrati kazališnu predstavu “Telefon”.
Clanak zbog kojeg se katkad procitaju novine a da se svako toliko na iste ne pljune. Ili bar opsuje. Nije nitko nikoga zatukao, zaklao, zapalio, silovao...i sve sta posljednjih godina spada pod top teme. Netko je napravio nesto ljudsko.
Ali nemozes procitati samo to, pa procitas jos ponesto. Na sljedecem tekstu se opet vracas pljuvanju i psovanju.
Obitelj s 9 djece i 3.550 kuna prihoda nema pravo na pomoć
To nam je podvaljeno pod "SRAMOTA". Citam i ne kontam sta je tu sramota. Jeli sramota drzava (da ne bude zabune, drzava sama po sebi ne postoji - drzava smo mi, mi kojima se od place uzima i trpa u kasu ) koja ne daje pomoc di god ko zavapi ili je sramota izroditi vojsku djece, djece za koju unaprijed znas da nema logike da ih prehranis? Citajuci dalje skontah da se ta sramota odnosi na drzavu (nas). Drzava (mi) trebal bi hraniti tu vojsku ciji su su stvaratelji misili da je zivotni uspjeh radjati sirotinju. Mi koji smo rodili dvoje djece trebali bi hraniti tudju. To nam je kazna jer smo u seks ukljucili i zdrav razum.
Od kud uopce drzavi pravo da kune izdvojene iz nase place daje za neciju vojsku? Nije bas da sam velika emotivka i da cmizdrim nad svakom pizdarijom koji ljudi nazivaju tugom i nesrecom, ali nisam ni kamen. Zna se sta je tuga i nesreca, a zna se i sta su ljudske gluposti i greske koje se kasnije nekome drugome guraju pod nos. Ovi imaju devetoro djece i ljuti su jer drzava neda kune, prosli tjedan u lici mole dobre ljude da im daju stroj za rublje jer imaju osmero djece a nitko od ukucana ne radi, pretprosi tjedan se oni dvoje pokusao ubiti jer nemaju kuna za zivot, jer ne rade i slucajno su alkoholicari...Placati treba rad, a neradom nek se svatko nosi kako zna i umije. Djeca neka budu briga roditelja a ne drzave. Drzava je tu da toj djeci omoguci kvalitetno skolstvo, zdravstvo i posteno ih plati za posao koji ce jednom obavljati, drzava nije tu da placa seks njihovih roditelja.
"Nikada nismo požalili što imamo tako puno djece", kaže ponosno majka Ana. Divno, kazem ja. Naprosto se ovo moje kameno srce rastapa na majcin zakljucak. Jos samo da ih drzava nahrani.
Bolje bi bilo da sam novine zaklopila iza prvog procitanog clanka. Svijet bi mi se cinio ljepsim.
Ali ne, ja procitala jos.
I zamislite, Domagoj Buric, direktor programa HTV-a se usudio dati naputak urednicima ljetne emisije, on zeli da se u naslov emisije stavi rijec Hrvatska. Cak se usudjuje traziti da finalna emisija, 29. kolovoza, treba ići istodobno s Prevlake i iz Vukovara. K tome jos i da se cuje "moja domovina". Pa mislim stvarno, di je tom covjeku mozak? Zar on ne shvaca da ce mojom domovinom povrijediti slusne organe nasih divnih, nadasve miroljubivih, susjeda koji ni mrava nebi (a kamoli da vec jesu) zgazili?
Ali najgori grijeh tog covjeka je -U svom direktorskom mandatu na HTV-u na Prisavlje je, na radost glazbenika koji su godinama prosvjedovali zbog manjka domaće glazbe na javnoj televiziji, vratio hrvatsku glazbu putem niza glazbenih specijaliziranih emisija.
Sta mu je to trebalo zaboga? Imamo divnu glazbu koju nam nudi dara bubamara, joksimovic, karleusa i meni posebno draga ceca, i sta njemu treba ta neka domaca glazba koju on forsira?
Dobro kaze jergovic - Ovakve stvari dovode u pitanje proeuropsku orijentaciju onih koji su politički i praktično omogućili postavljanje ljudi kao što je Burić.
A jergovic zna, pa ipak je on - Miljenko Jergović (Sarajevo, 28. svibnja 1966.), nagrađivani bosansko-hercegovački književnik i publicist, najpoznatiji kao autor pripovijetki tematski vezanih uz Bosnu i Hercegovinu. 1993. godine seli u Zagreb.. Domaci covjek. A ko zna bolje od domaceg covjeka?
A osim toga, sta ce nama vlastiti identitet kad mozemo imati tudji.
Dodajmo darama bubamarama jos poneki big brother, red capret i mozda budemo sretni i kompletni.
A Domagoj bi slavio u Vukovaru i Prevlaki. I svirao bi "moja domovina"
Sram ga bilo. Hrvat. Puj.
Završio rat i sastali se Suljo i Mujo.
- Gdje si ti bio Mujo za rata?
- Ja sam ti bio u Žljebovima.
- Gdje ti je to?!?
- Ma jedno selo, dvadeset kilometara od Sarajeva. A gdje si ti bio?
- U Londonu!
- A gdje ti je to bolan?
- Pa jedno, tri hiljade kilometara od Sarajeva.
- Auuu, ja vukojebineee ...
(jergovicev London nosi ime Zagreb)
Post je objavljen 15.05.2008. u 18:32 sati.