Nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine i rata koji je
osamostaljenje pratio, muslimanka politička elita donijela je
odluku o preimenovanju nacionalnog imena u bošnjačko.
Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca donio je 22.
prosinca 1992. u Sarajevu Rezoluciju u kojoj su svoj narod
nazvali bosanski Muslimani (Bošnjaci). Taj naziv potvrdili su
Odlukom Drugog bošnjačkog sabora u Sarajevu 28. rujna
1993.134 Svoj jezik nisu nazvali svojim 64 imenom, nego imenom
zemlje – Bosanski jezik.135 Bio je to prvi formalni korak svođenja
bosanske kulture i tradicije na bošnjačko-muslimanski okvir.
Bosanski duh iz šezdesetih stvorio je širi okvir od muslimanske
nacije: bošnjačku naciju i bosanski jezik, s očitom
težnjom stvaranja bosanske nacije. Prvi službeni potez u tom
pravcu povukla je Stranka demokratske akcije (SDA), inače
najveća i najutjecajnija bošnjačko-muslimanska stranka u
BiH. Njezin predsjednik i lider bošnjačkog naroda, Alija
Izetbegović, iznio je na Trećem kongresu stranke održanom
13. listopada 2001. ideju bosanske nacije. Prema njegovim
riječima dvije trećine građana BiH izjasnilo bi se Bosancima.
On je to i obrazložio: «Prije svega, to će uraditi svi Bošnjaci i
tzv. ostali. Posljednji će vrlo rado dočekati tu mogućnost da bi
se oslobodili ponižavajuće kategorije ostalih. Oni bi to i sada
učinili, ali ih sprječavaju činovnički formulari. Učinit će to i pripadnici
mješovitih brakova, a zatim i jedan broj uglednih Srba
i Hrvata koji danas ističu da su Bosanci.»136 Izetbegovićevu
ideju kritizirali su brojni intelektualci u BiH različite nacionalnosti
smatrajući tu ideju «opasnom igrom», «dezintegrirajućom
idejom», tvrdeći da su samo komunisti imali iluziju da
se «nacija može ustanovljavati».137
Prenosimo:
Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić
National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)
Podaci o autoru na kraju teksta.
Post je objavljen 06.06.2008. u 07:00 sati.