Marketing
Eto mene opet oduševljene.
Zahvaljujući Medi (Gorgona.Medusa).
Naime, omrzila mi se Feist, baš mi se omrzila. Nikad nisam ni bila za njene stvari, nešto mi je odbojno u njoj, pa onda i u njenom stilu, zapravo samo u njoj valjda, a situacija se naglo pogoršala kad sam u novinama pročitala da je žena 4 godine živjela u Parizu, a da je sama priznala da nakon 4 godine na francuskom nije znala ni naručit kavu. I još to reći kao da je pohvalno. Nemoj me jebat. No, krivo sam zapravo započela, jer sam htjela reći da sam u konstantnoj potrazi za nekim urbanim zvukom koji će meni doista sjesti, jer mi je već pun kufer depresivnih glazbenika. Tako malo njih stvara novu glazbu, a da je slušljiva i van kategorije: Doma sam. Pišem blog. Pregledavam Myspace. Piskaram po Facebooku. Svijet i nije nešto posebno. Ja sam tužan i usamljena. Sve mi je dostupno, a ja ne znam što točno želim (u toj zadnjoj sam i ja). Mislim, nađe se brdo njih, tzv. indie glazba totalno pršti kroz sve pore, ali meni malo njih zapravo iskače iz toga svega. Jer se jako ponavljaju.
Zaista sam punu transformaciju imala kroz Amy Winehouse, ali ona se pogodila čisto zato što su njeni utjecaji jazz i soul, a na tom polju se ja itekako snalazim i nalazim. Duffy mi i nije nešto, ima tu svega, ali treba se to razvijati. Ja sam u duši okorjela Dusty Springfield, Eva Cassidy, Julie London i ine. Totalno sam fulala prostor i vrijeme sa svojim glazbenim ukusom. Zato sam po tom pitanju i češće nezadovoljna, nego što su mi glazbeni ukusi utaženi. Pa vrludam kroz sve sfere. Od Skandinavaca se uvijek može nešto očekivati, mada su mi oni totalni svijet za sebe. Baš su mi u krajnosti, jer mislim da trenutno stvaraju najoriginalnije zvukove, jer skroz pogode neki novi stil koji se rapidno raširi. Naravno, sve ovisi i s kojeg gledišta to sve promatraš, zato što veliki utjecaj ima i pubertetska mainstream mašinerija koja radi pod okriljem internet kulture, a ima nas sebičnih koji bi htjeli neke izvođače zadržati samo za sebe, pa cedeje raspačavaš samo svojim istomišljenicima. Što je više nemoguće. Jer prošli su ti dani.
I eto pojavila se ta švedska malecka: Lykke Li. Mala frikušica, vidi se to po njenom stilu. Vrlo je kreativna i napravila je taj album koji se tek počeo distribuirati po zemljama. Za sad mi je ok, ubacila je, zapravo pronašla je neku formulu da unese neku novinu u net glazbu 21.st. Ja pak još uvijek čekam nove replike Amy, neka replike, mislim ako ih mediji budu tako prozivali, jer to meni i je glazba, samo šta je, eh, treba imat glas za to. Nije soul i jazz nešto što se može preko noći naučiti. I da, diplomirala sam.
Post je objavljen 15.05.2008. u 12:07 sati.