(Gđa Hedviga u mojim mislima)
Žena legla u krevet i umrla ničim izazvana, sama i u snu izgubljena.
I tako mrtva 34 godine ležala kraj otvorenog prozora ……
U Zagrebu su prolazili kišni i sunčani dani, ma što dani prolazile su godine, i u snu umrla gđa Hedviga tako je postala prva prava stvarna zagrebačka Trnoružica. Time je konačno potvrđeno i dokazano, kako smo svi mi, građani voljenog nam grada Zagreba, veliki Patuljci.
Parni valjak je davno pjevao : Sve još miriše na nju ….. nitko nije osjetio ništa.
Zagreb je hladan grad.
A briga za stanovnike grada je svakodnevno prisutna …… nekada kroz stanarinu, a danas pričuvu, pa voda, struja, čistoća, komunalna naknada, porez, popisi stanovništva, izbori, nova država, hvatanje snajperista, granatiranje, zbor stanara, kućni savjet, ovlašteni predstavnik suvlasnika, vlasnik stana, Gradsko-Stambeno-Komunalno-Gospodarstvo, bliža i dalja rodbina, prijatelji, neprijatelji, ljubavnici, susjedi, zdravstveno i mirovinsko, radna organizacija, poduzeće ………………… jednostavno NITKO, nije primijetio 34 godine da zagrebačka Trnoružica leži nepomično u svom krevetu.
P.S.
Polako hodam ulicama moga grada,
u prolazu me poznanik upita:
Kako si ?
Odgovorio sam kratko:
Kao Sadam Husein, kad su ga zadnji put slikali mobitelom.
I nastavio laganu šetnju gradom.
Post je objavljen 15.05.2008. u 09:54 sati.