Marketing
talijanski restoran
Eto tak.
Jučer je Muškarcu bio rođendan. A ja ko dobra, što dobra, najbolja Žena na svijetu, što svijetu zemaljskoj kugli cijeloj, što kugli u Svemiru, bila sam mu naručila tortu. Pak mu donijela, naravno uz hrpu poklona, mislim neš ti mene, ja kad kupim kupim. Nisam neka cicija i kirjanja. Ak je rođendan Muškarcu onda ću ja i dalje bit gola i bosa, ali neka bar on ima. Tak si ja mislim.
Pravo sam žensko, nemoš takvu nać da ju svijećom tražiš.
Prvo sam potrošila svoje dvije i pol plaće da bi njemu poklone kupila. 
Onda sam još jednu plaću potrošila za tu tortu.
Onda sam se honorarno zaposlila, sad radim i popodne. Mislim ne mogu ja to sve financijski podržat s jednom plaćom.
Mislim ak je rođendan onda je rođendan. I mora bit!
No uopće nisam o tom htjela pisat. O torti sam htjela napisat poseban post, al slike moram pokazat.
Htjela sam pisat o talijanskom restoranu u koji me je isti, gore navedeni vodio.
Kao "ti voliš talijansku kuhinju". Mislim lijepo od njega, stvarno ju volim, al čovječe ja volim svaku kuhinju u kojoj sama ne moram kuhat.
I dođosmo u centar grada. Motorom naravno, nismo mi neki tam. Nek se vidi da i motor imamo.
Nnda. Dođemo daklen u prvi talijanski restoran u gradu Zagrebu u kojem sam ja bila. Lijepa atmosfera. To preuređen velik stan. Nema gostiju, sve tiho, mirno, onako baš kako i treba bit.
I evo menu-a :
(Budući da smo bili prvi put zamolili smo konobara neka nam on sugerira što da jedemo. Kasnije mi bilo žao. Mislim da bi sama bolje odabrala)
Eto tak. Ako netko želi otić u talijanski restoran u Zagrebu, (u staroj Vlaškoj) neka ne očekuje da će dobit i talijansku kuhinju. Onu pravu. Dobit će talijansku kuhinju na hrvatski način.
Ipak. Sve u svemu meni je bilo lijepo. I fino. Atmosfera ugodna.
Budući da smo se napucali u restaću nisam mogla jest tortu. Pa ona danas dolazi na red. Pa ću o njoj pisati sutra.
Post je objavljen 15.05.2008. u 09:14 sati.