Pregled posta

meanwhile...evolucija žene

MORE JE KUL ;)
Mislila sam pisat novi post ma to će pričekat, tako morski zrak utječe na ljude...AAAAAAAAAAAJJJJJJJJMEEEEEEEEEEE ČA JE LIPO MORE, NI MRZLO, NEGO JE KUUUULLLLLLL
Okuražila sam se i svoju tjelešinu, svoje bele nožurine (DOKAZ DA SAN GOLA I BOSA!!!!!!!) odpeljala na prvo ovogodišnje toćanje u MORU! O divote, o lipote, o rajski gušti, o blagoslov je bit rođen i živit na otoku di ti je more pod barkun, o sriće i jesan rekla već...o lipote, o divote!!!!!!!!!!!!!!! Kad te zagrli ta velićina, kad te opije taj vonj i kad se napiješ mora....kad zaroniš ispod površine pa gledaš kako se raspršuju sunčane zrake kroz vodu, kad ......... ljudi moji, kako ja VOLIN MOJE MORE! A još nima masovnoga mazanja svin faktorima pa ne smrdi po kopertonu nego miriše...miriši more...jesan rekla da volin more?


Moja mama voljela je dugu kosu. Tako smo sestra i ja imale jako dugu kosu većinu djetinjstva. Ja, s mojom špageti ravnom kosom, dobro sam prošla. Sestra, sa svojom ricastom gustom kosom - i ne baš! Tu njenu kosu naslijedila je i njena starija kćer, koja bi, kad je bila mala, čim bi vidjela da joj se približava češalj, tražila najbrži mogući put za bijeg. Nije im bilo puno bolje nego malim crnkinjama, čiju kosu je meni, kao nenavikloj, bilo skoro nemoguće počešljati...
Back to me. Jedno ljeto, na plaži sam pokupila šenci, iliti uši. U čudu, mama je odlučila da je najbolje rješenje odrezat kosu, i onda rješavat milijun jajašaca iliti gnjida koje su se ugnjezdile na mojoj glavi! Pa sam, sretna ko nova godina, dobila svoju prvu kratku frizuru "na padelicu" Mojoj sreći nije bilo kraja pa sam glave naprašene otrovom za uši i gnjide izletila van i pjevnim glasom dala na znanje "Teeetaaaa Maaareeee! Jaaa imaaaan gnjiiiideee a tiii neeeee! EEE! EEEE!" Za to vrijeme moja baba je dizala prašinu žureći s onim gustim češljem i koncem da mi iščešlja gamad s glave prije nego me ošišaju. Too late!
Slikovni dokaz (before and after:

Od onda sam podvojena ličnost. Čim bi mi kosa opet izrasla, pogled bi mi plijenile slike kratkih frizura. Minute nakon što bih izašla iz frizeraja, ugledala bih dugokosu ženu i bilo bi mi podne! O frizerkama u tom razdoblju odrastanja sve najbolje. Ja bih donijela slikovnu rekonstrukciju "step by step" procesa kako doć do željene frizure koju bi našla u magazinima. Teta Ane bi zaključila da poima nemam i uvijek bi izlazila ošišana na "paž" frizuru iliti moju dragu padelicu. U Opatiji sam otišla novoj frizerki. Koja me je lijepo ošišala, a onda mi tutnula fen u ruke i rekla da se sama isfeniram jer je gužva. S 19 sam na otoku promijenila frizerku, što je vremenski koincidiralo s odlaskom tete Ane u penziju. Tu sam kratko vrijeme bila poluzadovoljna. Kad smo prošle prilagodbe tipa "Jesi sigurna da oćeš ošišat tu lipu dugu kosu? Nemoj mi posli plakat!", slagale smo se just fine. U bilome svitu bilo je problematično. No našla sam frizerku čarobnih ruku, i dugo bila u raju. Onda se jednog dana dogodilo zlo! Bijah u nasušnoj potrebi za frizerskom utjehom kose te odoh nenajavljeno do frizeraja. Da bi doznala da je žena na godišnjem! Kako sam zaista bila potrebita prihvatih zamjenu. What a mistake to make (sjeća li se tko Latke iz Taksija?). Katastrofe su se nizale jedna za drugom. Prvo su mi uvalili naučnicu. Kojoj je farba kapnula na moju novu bluzu. Pa me ošišala skroz krivo! Pa mi dala karticu nek ju preporučam dalje. Pa si uzela napojnicu. Dok sam ja u šoku izašla na ulicu i dok me hvatala kriza, oči se punile suzama i tijelo se počelo tresti izdajnički. Jer nisam dobila što mi trebalo, već mi se stanje samo pogoršalo! Tako sam išla zamućenog pogleda dok mi pred očima nije zasjala, kao vrata raja, velika, sjajna reklama elitnog frizeraja u gradu. Ušla sam unutra (dok mi je u pozadini svirala muzika iz Odiseje u svemiru 2001). Bila subota. Bila gužva. No, žena u nasušnoj potrebi se ne odbija, pogotovo kad se trese u transu i bunca o upropaštenom životu zbog konkurencije! Tako mi šefica reče, njena jedna frizerka je slobodna danas, no ona ju ide zvat a ja nek se vratim za sat vremena pa će mi pomoć. O nebesa! U tih sat vremena tješila sam se trošenjem teško zarađenog novca. Pa kupila vreću make upa u Body shopu gdje su prodavačice stručno liječile moje stanje. Pa se preselila u drugi dućan odakle sam izašla bogatija za jednu haljinu, jedne cipele, jedne sandale, par majica i hlača...ne sjećam se više....U trećem dućanu nabavila sam si prijeko potreban servis tanjura, šalica, bešteka, sve složeno od različitih dezena, ali sve uklopljeno u jednu divnu cjelinu...Tako se vratih u raj gdje sam dobila friz godine i platila ga rado! Doma sam se vratila totalno izmučena ali sretna. Svom cimeru koji me tješio žvakama i smiješio se kao da zna nešto jako pametno.
Danas se, u nedostatku financija, a i narušena povjerenja u tuđe škare, šišam i farbam sama. Što sasvim pristojno izgleda, ako se mene pita, a i reklamacija nemam.

Sad bi mogla počet s ovim postom... Od pretpovijesnog doba...HIHIHI
Od vremena dok su žene još morale bejsbolskom palicom utući svog dlakavog partnera i odvuć ga u pećinu na malo romantičnog druženja...
Slikovni dokaz za nevjerne Tome!

...žene su imale potrebu za lijepim, te tražile načina uljepšati si život. Današnje izdepilirane, uglancane, vješte u rukovanju kreditnim karticama, neograničenih mogućnosti, nisu ništa drugačije od pražene koja je partnera cijenila po vrsti krzna koje bi donio. Držati tri kantuna pećine nije bio lak posao. Duhovno uzdizanje bilo je to važnije i nužnije. Danas imamo slikovne dokaze rane dekoracije doma.

Slike u pećinama oslikavale su(ili bi partner između lova oslikavao) u rijetkim trenucima kad nisu skupljale drva, mele kosti s tla, češljale dlake pod pazusima, skrivale ljubavnike pod kosturom brontosaura, učile djecu razlikovati otrovne od neotrovnih bobica (sjećate se familije Borgia?)...

...održavale figuru trčanjem uz i niz brda, bacanjem kamenja na t-rexa, klesanjem kamenja u okrugle oblike, ribanjem vanjskih i unutarnjih zidova pećine jednom mjesečno oštrom četkom od izbrijanih dlaka s partnerovih leđa....i još puno, puno ostalih napornih dužnosti koje je jedna pećinska domaćica onomad imala...


Tako je to bilo onda...Od onda smo evoluirale. baš kao i naši partneri.

Idila. Tako nam je lako danas. Cijene skaču da nam razbiju učmalu svakodnevicu. Imamo tv! Više kanala. Na kojem istu vijest čujemo u različitim nijansama, promijenjenih podataka, pa tako nerijetko na kanalu prvom čovjek uhvaćen s 12 kg marihuane na graničnom prijelazu tom i tom na drugom kanalu uspije natuć još toliko kilograma iste...U bijelom svijetu poginulo je 1000 duša. No drugi kanal obavještava nas da se radi u stvari o 10 000 duša. jedna nula više ili manje...Imamo šoping centre. Da ne bi slobodno vrijeme trenirali mozak. Nego ga ljepo, higijenski ispiremo...Ahhhh, kako nam je dobro.
1. Don`t sweat the petty things and Don`t pet the sweaty things.
2. One tequila, two tequila, three tequila, floor.
3. If man evolved from apes why do we still have apes?
4. Santa is very jolly because he knows where all the bad girls live.
5. I went to a bookstore and asked the saleswoman where the Self Help section was. She said if she told me it would defeat the purpose.
6. If a man stands in the middle of the forest speaking and there is no woman around to hear him....Is he still wrong?
7. If someone with multiple personalities threatens suicide....is it considered a hostage situation?
8. Isn`t it scary that doctors call what they do 'practice`?
9. What should you do if you see an endangered animal eating an endangered plant?
Dok dođe petak (nadam se da ću već onda znat jesam li dobila posao) možebit bude jedno desetak odužih postova. Blogeri nisu obavezni sve to trpit. Revoluciju kao opciju ne isključujem, no molila bi da se uvaži da mi radi pet deset u pozadini!



Post je objavljen 15.05.2008. u 00:26 sati.