Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bojajeseni

Marketing

DAYDREAM DARKNESS

Image Hosted by ImageShack.us



(Tama)





To noću biva:
očajna mrena svijesti ko velo prše
i stvari sve crne kao pocijepane strše,
i kad se spomeni krše,
kad predmeti lijeću ko fantomi,
o, onda se sve lomi.

( M. Krleža, Nokturno )


Kroz kamenite prolaze odaja mojih snova koracima tromim,
teškim, prolaze davno usnule, izgubljene duše ... i smiju se,
smiju se instinktom divlje zvijeri koja njuši krv, smiju se ne
znajući ... njihova olovna stopala ne dodiruju moje srce, ne
ostavljaju tragove u mojim venama.


O, osjeća se onda, da sve gine i sve da trune,
i mumljanje se neko onda čuje,
to zemlja sama u praznini kune,
i njena kletva bolnu dušu truje.

To noću biva, kada zemlja kune,
kada sve gine, i sve kada trune.

( M. Krleža, Nokturno )



Stati ćeš jednoga dana pred ogledalo savjesti, ti, koji sebe
čovjekom nazivaš, stati ćeš i ugledati svoj odraz u njemu.
Što ćeš tada reći onome koji će tražiti odgovore?
Zašto si grizao vučjim zubima, pobješnjelo i divlje dok je ispred
tebe stajala trpeza ljudskosti; zašto si kružio upornošću lešinara,
smijao se hihotom hijena dok je tvoja duša stanovala u čovječijem
tijelu?

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.


( Tin Ujević; Pobratimstvo lica u svemiru )



Nisi li, na trenutak, zaboravio da čovjekom se zoveš ili je pak
tako se zvati za tebe bilo preteško?

Lako je živjeti životom zvijeri, no ostati čovjekom jeste hrabrost.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema;
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi.

( Tin Ujević; Pobratimstvo lica u svemiru )



- Neke su granice nepremostive. -



Post je objavljen 15.05.2008. u 06:10 sati.