Prvo žao mi je što nisam pisao več dugo, imam dosta materjala i u sljedečih par dana bi ih moglo osvaniti nekoliko. Ali kako idem u petak na koncert grupe TBF koja je u kratkom vremenu osvojila moj player i moje srce, odlučio sam ovaj post posvetiti njima.. Stoga pozivam, sve one koji vole ovu grupu da u petak 16.05 ( ovaj petak) ako su u mogućnosti dođu na njihov koncert koiji če se održati na trgu 5 bunara, točan početak neznam , a ni cijena ulaznice mi nije poznata

Sam naslov nam govori,o čemu je ovaj post...Kako inače obožavam splitsku grupo TBF, želi bih reči da svi oni koji nisu poslušali nikad nijednu pismu od njih da su zakinuti za jednu istinu koja proizlazi iz riječi zasigurno najboljeg hrvatskog mladog tekstopisca Saše Antića:Njihovi tekstovi nadahnuti socijalnom slikom kako Splita,Dalmacije tako i cijele Hrvatske:Iz njihovih tekstova proizlazi poruka kako nam govori da nije sve bajno kako izgleda na prvi pogled.Od samih početaka ih slušam i uvijek su broj 1 na mojoj playlisti. Od Ping - ponga, di su neke najlegendarnije pjesme ikad, pa preko Uskladimo toplomjere, koji je opet poseban zakon od albuma sa opet nekolicinom genijalnih pjesama. Sigurno su posebniji od ostalih na ovoj našoj kvazi-glazbenoj sceni jer su spontani, domaći i boli ih briga za sve oko njih. Napišu tekst koji ne može konkurirat, po meni, nikome, jer je toliko svojstven, osvoji te na prvo slušanje.

*Povijest grupe
Bez prijašnjeg iskustva u stvaranju glazbe, posebno hip hop glazbe, započeli su proces učenja vještina MC-inga (skraćeno od Master of Ceremony-termin u hip-hop kulturi koji označava “rap vokal”) od pionira hip-hopa, Run D.M.C., LL Cool J, Public Enemy, BDP, N.W.A., Eric B & Rakim, Ultramagnetic MC’s...
Godine 1992. godine snimili su tri pjesme u kućnoj produkciji i plasirali ih na lokalne radio postaje. To su bili klasični hip-hop muzički zahvati sampliranja, odnosno korištenja uzoraka gotovih pjesama i 'lijepljenja' na repetativni beat, preko čega su onda repali i pjevali. Slijedili su nastupi uživo, od samog početka s bendom uživo, i to u Splitu i bližoj okolici, čime su se približili publici i pokazali što mogu i što žele. Zapazio ih je već renomirani splitski glazbenik i producent Dragan Lukić-Luky (producirao i svirao na albumima Daleke obale, Dina Dvornika, Urbana, Olivera Dragojevića, a odnedavno i samostalni autor i izvođač), te ponudio produciranje albuma. No, realiziranje albuma prvijenca dočekali su tek 1997. godine. U međuvremenu su studirali, radili radio emisije urnebesnog karaktera, nastupali u Splitu, uže a katkad i šire, snimili još dvije pjesme u demo verziji, te polako stjecali neki renome na Hrvatskoj glazbenoj sceni.
1997. godine izlazi debut album “Ping-pong (umjetnost zdravog đira)”, u izdanju Croatia Records. Tekstovi su uglavnom govorili o problemima društva, a Hrvatska ih je imala previše i tada, kao i danas. Socijalna nota, problem narkomanije, kritika političke korumpiranosti, te općenito iskvarenih društvenih vrijednosti (dominacija degeneriranih materijalnih interesa uz netoleranciju prema svemu što je različito, zatiranje urbane mediteranske kulture), te svakodnevnevica.

Glazbene podloge su načinjene isključivo korištenjem samplova, koji su birani i spajani u cjelinu zajedničkim radom u studiju. To se razlikuje od uobičajene šeme po kojoj raperi uzimaju već gotove podloge od različitih producenata. Svjesni različitosti svoje glazbe od ostatka Hrvatske, pa i svjetske, hip-hop produkcije, preduhitrili su zlobne komentare kako ' TBF uopće nisu hip-hop ', i album nazvali 'Ping-pong', parafrazirajući taj glazbeni žanr, a ujedno izmišljajući potpuno novi i jedinstven žanr. Cilj svega toga je u stvari bilo izrugivanje krutog etiketiranja glazbe i njenog strogog razvrstavanja u potrošačke ladice. Nikada nisu bili, kao istinski uživaoci i stvaratelji glazbe, orijetirani na isključivo neke žanrove, što je slučaj s onima kojima je glazba samo dekor životnog stila. Ironija je da velik dio hrvatske hip-hop publike drži 'Ping-pong' za najbolji hrvatski hip-hop album do sada. Poznatije pjesme su Ye'n Dva (video spot), Malo san maka (video spot), 3-logija jada. U Hrvatskoj je album stekao gotovo kultni status, a povjerenje publike postigli su odličnim i originalnim nastupima širom Hrvatske, kombinirajući rap sa živim instrumentima

*Članovi:
Aleksandar Antić (vokali, skrečevi, sampleovi)
Mladen Badovinac (vokali)
Luka Barbić (vokali, klavijature, sampleovi)
Ognjen Pavlović (bass)
Niška Mandalinić (gitare)
Jan Ivelić (bubnjevi)
*Diskografija
Ping-pong (umjetnost zdravog đira), 1997.
Uskladimo toplomjere, 2000.
Maxon Universal, 2004.
Galerija Tutnplok, 2007.
:Njihovi teksovi za mene su nešto posebno i zato..da ne duljim evo pijesme iz kojih se može zaključiti kakav dubok dojam ostavljaju njihovi tekstovi
The Beat Fleet - Herojix
U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji sve po zakonu «samo izbroji»
I začepi pravu rupu, to je lako
Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena
Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice dok pametne glavice biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode
A na ulice su izašle curice, naše mlade snaše
U lov na nogometaše
Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost izvjesna budućnost
Nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice
Pa bi tile bit misice i na modne pistice
To su nova iskustva koja otvaraju vrata auta od faca velikog formata
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi
U glavama im plinovi, invalidi
Sve što vridi da in je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto il mobitel
Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan
Čin čuje Cecu il neki hit turbo folka
Tu nema sriće, sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog mora, još crnje i gore u Mrtvo more
Tu nema života, samo svota
Nema snova, samo lova otrovnija od olova
Šporka od šporkih poslova
(instrumental)
A ekipa u kvartu pije pive bez perspektive
Izvukli su krive karte, krivo vrime, krivo misto
Obećanja, blago sranja,
Ali nema više vizionara, legionara, revolucionara
Bolest gora od SARSA u ime svoga boga Marsa
Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice
Prije nego sjebaše bolnice i tvornice
A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore kad je najgore
Dio smo faune i flore
Imamo ljubav i more
To nam ne mogu otet
Kod nas drugi vitar puše
Ne mogu se popet do nas sitne duše
Šta guše guston maglon lošeg emotivnog naboja
Na plemenskom su stupnju razvoja
Ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
Voze linijom najmanjeg otpora
Nema digniteta, nema poštenja
Očenaš i Zdravomarije su cijena oproštenja
I nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe
Kriminalci, a svi šute – papci
Suci, fratri, policajci
Jer su in rođaci u istoj stranci, ista banda
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
A MI SMO STRANCI U VLASTITOJ ZEMLJI ZBOG LJUDSKOG ŠLJAMA
LIPA NAŠA SILOVANA
3logija Jada
Pet godina na igli, starci ne znaju ništa.
Špric i dop skrivam na krovu lifta.
Propa' san u faci, propa' san u školi,
izgleda da sve sad u propast vodi.
Kako je sve pocelo, to je duga prica.
Navuka' san se priko trave i pica.
Znali smo se ulit', udimit', pa ic u Stopa,
Jedne subote je prik donio pis dopa.
Zašto ne se ušmrkat' i onda bit cunka,
od trave san se ionako nadimia ka' šunka.
Moj je moto u životu treba sve isprobat,
proba' san i puklo me da nisan moga' hodat.
Uskoro san se lagano pocea i bosti.
I sve što sada želin je da mi Bog oprosti.
Sjecanja su mutna ka zamagljena stakla.
pet miseci ekstaze i godine pakla.
Svjestan sam, al' kasno da od proklete igle,
razum mi se ruši ka' naslagane cigle.
Tri doze dnevno, pa si ti sada misli.
Posta sam ružni junkie ka' Elvis Presley.
Šta sam ima' sam proda', sad kraden šta se može.
Iz ove kože se ne može, o Bože.
Htia bih stati, ali recite mi kako.
Nije lako. Zlo je naopako.
Ref:
Trilogija jada narko grada,
'ko visoko leti nisko pada.
Diler, dragi moji, zanimanje i ime,
moram priznat, ne ide mi loše u zadnje vrime.
Za odabranu ekipu, a i one koje vata kriza,
uvik iman spremna dva-tri spasonosna priza.
Za mene je Split ka' i rudnik zlata,
velika vrata mog izlaska iz blata.
Znam-prodajem smrt, al' to ekipa želi.
Vjest o novoj žrtvi me nimalo ne veseli.
"Imamo dilera!", vicu policajci,
al' zadovoljni odlaze sa koverton u šaci.
To je baren jasno, dilan, zaradjujem masno,
to je moj posao i obavljn ga casno.
Kad-tad cu imat dosta da napustim sva ta sranja,
natezanja sa furežima, svadjanje sa lupežima.
Zaradjujem za život po zakonima ulice,
i zato oprosti, sestro Bernardice.
Kad se jednom krene, teško je stati,
al' kad se smirin o tome moja dica nece znati.
Al' sve do tada, ja jedina sam nada,
za mnoge brodolomce ovog potonulog grada.
To je moj život i nisan ubojica,
mada nosim etiketu gada u labirintima jada.
Ref:
Zanimanje policajac, ove države sam dika,
ustavnoga poretka prilika i slika.
Nisan tu da razmišljan, vec da slušan što mi kažu.
Odojen sam maricom, i odgojen sam palicom.
Ne podnosin dilere, nacin njihova života,
oni su korov društva, civilizacijska sramota.
Znalo je bit i to da mi nude mito,
ali tudje necemo reka' je još oni tip (drug Tito).
I uopce ne marim kad je rjec o pari,
nepotkupljiv sam i okrutan ka' prljavi Harry.
Ka' Sledge Hammer slušam naredjenja bez zbora.
S pištoljem u ruci bit cu najveca im mora.
Svrha mog života je borba protiv kriminala.
Ja sam ratnik na frontu društvenog morala.
"Oprosti dragi, al' od života bi' više htila",
rekla mi je žena, kad me napustila.
Nisam ni za što kriv, al' opet svi me mrze.
Instrument sam kojeg u ruci neki drugi drže.
Toga sam svjestan, al' to moja stvar nije.
Ostalo je još mnogo borbi do penzije.
Pred citavog truda znam da svejedno,
glavne face izvuc ce se uvjetno,
glavne face izvuc ce se uvjetno,
glavne face izvuc ce se uvjetno...
Post je objavljen 14.05.2008. u 21:23 sati.