Djede, malo-malo, pa čitam o „zajedničkom zločinačkom pothvatu“, a ne znam – što je to. Znaš li mi ti to razjasniti...?
- Nisam baš siguran, ali ću pokušati iznijeti mišljenje moga pokojnoga prijatelja Juraja.....
- Taj se izraz spominje u optužnicama prrotiv naših generala na suđenju u Haaškom tribunalu.
Koliko je meni poznato, ranije se nije koristio. Uveo ga je Tribunal u međunarodno ratno pravo za „krojenje pravde" među agresorima i braniteljima na području bivše Jugoslavije... Juraj je bio siguran u to! Izgleda, s određenim ciljem – da se izjednači žrtva s agresorom.
Uz to, pojam nije baš jednoznačno određen – može se shvatiti, da su se zločinci zajednički složili na neki pothvat ( koji i ne mora biti zao) – ili se više osoba složilo da učini neki zločin...(a da prije nisu činili zločine).
U ratu – meni se tako čini - mora sudjelovati više osoba, pa je rat uvijek zajednička aktivnost! Naravno – po jednoj definiciji – rat je oružani sukob među narodima i državama U suprotnom bi se radilo barem o apsolutnoj autokraciji, diktaturi... ili o „delegatskom ratu“ iz biblijskih vremena Davida i Golijata. Pa je i obrana zajednička aktivnost u svrhu opstanka...
Čemu taj izraz, nego da se krivotvori povijest našega Domovinskog rata na štetu naše države i naših građana – posebno Hrvata! Ranije je postojalo historiografsko pravilo „vremenskog odmaka“ od burnih povijesnih događanja kao što su ratovi. Pa i obrambeni rat! Kod toga branitelji i ubiju poneke agresore. To spomenuti Tribunal smatra zločinom. Pri tom „zaboravlja“ osnovu logike – uzročno-posljedičnu vezu: da agresori nisu napali našu državu, jednostavno - nitko od njih ne bi poginuo, pa ne bi bilo ni „zajedničkog zločinačkog pothvata“!
Sad, kad je već taj izraz „uveden“ – pogledajmo „problem“ i s druge strane! – kako je govorio pokojni Juraj -. S kojim je ciljem taj izraz uveden i tko je to učinio? Očigledno je, da se njime želi – opet ignoriranjem uzročno-posljedičnog principa – mali narod, koji se brani – osuditi i proglasiti zločinačkim, i negirati mu osnovno ljudsko pravo na obranu, a agresoru priznati pravo na agresiju. Kod toga se želi agresoru garantirati sigurnost od pogibije... Zar to nije – u krajnjoj liniji – također zločin?! Nije li to usmjereno na genocid malog naroda i njegovo istrebljenje!..
Sad se može postaviti i pitanje – da li je taj podli cilj mogla „osmisliti“ sama tužiteljica, ili su joj na svojevrstan način „pripomogli“ neki moćnici „međunarodne zajednice“... – pitao se moj pokojni prijatelj. Prema tomu je i to zajednički pothvat!
Na kraju valja napomenuti, da je rezultat toga „zajedničkog zločinačkog pothvata“ presedanskog značenja - pouka drugim malim narodima, za ubuduće.
- Djed Juraj bio je zanimljiv čovjek – zaključio je Ivica.