Nadam se samo da Vanja to ne zna na engleskom srocit, inace bi po vrticu uzbudjeno uzvikivala ka i doma “DANAS BABA VADI TAAAANK!!!” Buduci sam ja taj dan oznacila na kalendaru, kad je brojala dane do svog izleta s vrticem naisla je na to. Sta ovde pise, a sta je to, kako, zasto, jedno vuce drugo, uglavnom na kraju je cetverogodisnjaku sve bilo jasno ka i meni s novim minus ocalama. Niko vise tank po kuci i ne spominje, kad eto nje jucer, u srid obida odjednom na sav glas objavljuje, sva uzbudjena: “SUTRA BABA VADI TANK!” Mi se pogledamo medjusobno, pa svi oci u kalendar – je, dite dobro govori, sutra baba vadi tank!
Jutros je Pero isa vidit sta se zbiva, upozna je gazdaricu-babu-cer-od-babe, kaze bakuta je sasvim u redu, nije naka namcor-baba. Kvart kaze izgleda prekrasno sad kad je sve procvitalo, upozna je i neke suside, dojmovi su nadasve pozitivni. Je da su bagerom ispeglali po baste, sravnili zivu ogradu sa zemljom, ispilali po stabla isprid kuce i iskopali rupetinu do Kineza s promjerom ka bazencic, ali ljubav je slijepa, pa tako i mi; sve su to nevazne sitnice, samo da analiza zemlje pokaze da nema straha od kontaminacije i mi sretni i zadovoljni. Kaze da se ustanovilo da tank je malo iscurija, ali to je ona zemlja koju su izvadili, ostatak bi treba bit uredan, analiza ce valjda to potvrdit. Tamo je bija cova koji se razumi, on je dirigira bagerom i njuska iskopanu zemljicu; na rezultate analize se ceka 4 dana.

Do danas, nasli smo s kim cemo se vjencat za kredit, trazili ponudu na par strana, uspili nac kamatu koja nije bas zabrinjavajuce visoka, opet smo imali srice, tu je negdi blizu prosjecne za ovaj odredjeni kamatni trenutak. Bilo je nekih nebuloza u medjuvremenu, da sad ne opisujem u detalje sve nenadane iznerede koje smo odradili u letu; neocekivanih stresova ko u prici. Mi mislili setat, a ono nismo ni znali da smo uletili u trku s preponama! Aj sad znamo pa je lakse, ali oni trenutak prilagodbe je bija ziva ludnica, meni oci ispadaju ka u crtanom filmu, iznad glave znak od struje, bomba, lobanja i prekrizene kosti, Pero me u cudu gleda i s glasom na cvitice tvrdi da se ne smimo nervirat. A ja se bas volim iznervirat, odma mi lini motori dodju ka rakete i sve probleme ucas rijesim (ovo ‘rijesim’ je bilo figurativno receno, oce rec dam sve od sebe pokusat!)
Prodje i to. Dakle, kad se pokaze da je analiza zemlje ispod tanka ok i ako banka ne izmisli neke nove gulijade, tribali bi kao vec znat da definitivno idemo ca pa gazdarici s 1.6. - misec dana unaprid - odjavit stan. Treba i dicu registrirat u drugu skolu dok jos traje skolska godina i ne bas u zadnji cas, tako da tete iz administracije stignu onako vjeste i brze kakve vec jesu ucinit sve neke koje li su vec potrebite procedure. Treba javit posti da od 1.7. prosljedjuje postu na novu adresu; istovremeno bi vec tribalo pocet javljat promjenu adrese raznim haraclijama, da se ne desi slucajno da nas neki racuncic ne nadje, onda smo u gabuli. Triba vratit knjige u biblioteku, i tako dalje i tako redom, ko zna sta jos, ko ce se sve sitit. Bice tu jos mjesecima prilika za nerviranje ko u prici, vec se vidim kako visim po telefonima... A di je jos i problem s dicjim zdravstvenim i ko zna cim jos sta ce iskrsnit radi odlaska iz Njujorka u drugu drzavu, uf, glava me zabolila! Ali, jedno po jedno, prvo je na redu cekanje rezultata te analize i skupljanje mnostva potrebitih papira za banku.

S Anjinim karate masterom sam dogovorila da ona na ovom testu sta pada u 6.misec polaze test za crni pojas, sta bi inace trebala u 12. Da bi to uspila triba do tad dolazit svaki dan po 2 ure, sad trcemo tamo svako popodne, poprilicno je naporno. Narocito zato sto treba i Vanju vodit sa sobom, a onda radi nje malene i sidit tamo s njima uru vrimena. Kad Vanja odradi prvi sat ja s njom mogu otec doma, ostaju Anja i odrasli karatasi. Nju onda nekad Pero skupi iza sedmice kad i onako ode ucinit djir za kupit sta triba i povirit auto. On ide na posal vlakom, auto je tu negdi oko kuce, uvik ga triba premjestat s jedne na drugu stranu ulice, ovisno koji je vec dan i di se na taj dan smi. Ja mislim da ce s preseljenjem najvise autic profitirat, dobice krov nad glavom. Pero nece morat svako vece trcat ga preparkirat, ali zato ce se autom morat ic u spizu – nema vise samoposlugice na 2 koraka od kuce. Tribace se na to naviknit, meni prvoj to je skroz nezamislivo. Ali sta fali, meni je promjena uvik draga, da je i na gore, samo da se nesto mrda.

Dakle, ako sve bude islo glatko, 12.6. bi tribali potpisat brdo nerazumljivih papira i dobit kljucic od kucice. Onda cemo do kraja 6. miseca imat stan u gradu i kucu na selu. Vikendom cemo trcat ‘na kucu’ cistit, pituravat i gulit tapete sa zidova, radnim danom nazad u grad radi skole i laganog pakovanja. Kad je mama dolazila u goste kupili smo jedan onaj visoki stramac na napuvavanje, sad nam se svidija, ocemo svi takav za kampiranje ovo lito, nema vise zuljkanja po podu. Te cemo stramce kupit malo ranije pa cemo ih napuvat za spavanje na selu. Mislim se ima li uopce smisla vuc ove krevete posli na selo, Anjin je posta previse tisan, Vanjin ce jos malo bit previse kratak, nas dvoje smo svoj lipi veliki mekani ugodni pinga-pinga krevet davno izbacili isprid kuce i zamjenili ga kaucem kad smo svoju sobu zrvovali za dicinju. Ali njima su njihovi sareni krevetici dragi, Pero ih je po miri pravija, ja i dica pituravali. A opet, novi se mogu za nevelike pare pribavit. Ja bi najradije ostala na napuvanome stramcu, skroz je ugodan! Kad oces pomest ispod kreveta samo ga dignes i naslonis uza zid, gust! Mozes ga po zelji i ispuvat pa po praznoj sobi plesat, navecer opet napuvat. Skroz ga je lako iznit isprid kuce pa liti po zelji spavat u basti, ili stavit u dnevni boravak, podrum, di god te volja. Odneses ga na kampiranje, napuses u satoru, vratis se, napuses ga opet u sobi. Ali moji ukucani me u cudu gledaju kad im to predlozim, tako da cemo navjerovatnije morat svi opet imat saktule za spavanje, sve po propisu.
Kraj price, 5 i kvarat, trcemo na karate.

Post je objavljen 14.05.2008. u 16:35 sati.