Sjedeći pred pločom
Obavio sam sve potrebne radnje i čekam dolazak kombija. Već više od mjesec dana planiramo odlazak na Prekrižje.
Na skupovima predstavnika institucija, koje rade s djecom sa problemima u razvoju, Marina je predstavila rad sa djecom igrom go. Ranijih godina smo izmjenili iskustva sa sličnim institucijama u Europi, pa i u Japanu. U Centru za odgoj i obrazovanje u Velikoj Gorici radimo već sa nekoliko generacija štićenika igrajući igru zarobljavanja kamenčića, što je preteća goa.
Danas idemo u Centar na Prekrižju u Zagrebu po dogovoru sa voditeljima toga Centra.
Već na startu problem. Nije mi bilo lako ovako jednonog sa štakama uči u kombi. Na kraju sam zaboracvio na štake i oslonio se na zdravu nogu uhvativši se za rukohvat rukom i ubacio sam se u sjedalicu.
Vijugamo kombijem u brdo prolazeći elitne četvrti.
'Ak ovak nastavimo se bumo spentrali na Sleme.', komentiram ja. Ni dugo trajalo i skrećemo u jedno dvorišće. Adil je prepoznao zgradu, a Žac dvorišće. Fićo celo vreme šuti.
Gospođa voditeljica nas je srdačno dočekala. Posebnu pozornost u kretanju daje meni zbog štaka. Uvjeravam sve kako nema problema, pa ni na stepenica i sve sam uspješno savladao.
Čujem dječje glasove. Blagovaonica je puna, jer vrijeme je ručku.
'Prvo ćemo ručak, onda ćemo dalje.', upućuje nas domaćinski voditeljica iz Prekrižja.
Obavili smo logistiku, tj. ručak i krećemo na planirani zadatak. U ovakovim institucijama su razredi manji nego u redovnim školama, i rad je više izravan sa djecom. Tako se svakom djetetu pruža veća pozornost i svi su nekako prisniji. Razred, u kojem smo bili, ima šest klupa. Djeca nas čekaju.
Svatko ima svoj stil, a ja već sa vrata glasno: 'Dobar dan djeco.' Brzo sam uočio jednoga malenoga Željka. Sa svima je vrlo izravan i stalno je uz starije. Vidim da puno brine o meni, da nebi pao.
Teta Marina, striček Ivan, Adil, Fićo i Žac stoje pred pločom, a ja sjedim za učiteljskim stolom. Nekako sam privilegiran zbog trenutnog hendikepa. Nosim se ja sa time. Rado bi kao i svi iz moje ekipe stajao, ali što je, tu je. Voditeljica je sa djecom u klupama.
Marina je ukratko objasnila o čemu se radi i predaje riječ našem majstoru. Tako mene zovu. To je zato kaj sam nekoć osvojio neki dan naslov, a to je, kažu, majstorski naslov. Ma i sa time se nekako nosim, mada ne volim biti netko.
Po dolasku smo pripremili magnetnu pokaznu ploču i kamenčiće. Naš majstor uzima riječ i kreće priča.
Štake su u kutu učionice, dok ja, sjedeći u stolcu pred pločom, razvijam priču.
Slažu se kamenčići. Pričam i povremeno i pitam ponešto djecu. Držim im tako pozornost. Brojimo slobode kamenčića, objašnjavam neka pravila, kojih j u ovoj igri vrlo malo. Sve je tu nekako prirodno,
Vidim da maleni kužiraju. Objasnivši na nekoliko primjera zarobljavanje, kreće se na igru djece međusobno. Naša ekipa se sada raspoređuje po razredu, da bi bili u što prisnijem konaktu sa djecom. Pratimo njihovu igru i dodatno im objašnjavamo stvorene situacije na njihovim pločama.
Ja sam igrao s mojim paziteljem, malim Željkom. Dva puta je vidio kako da zarobi kamenčić. On to doživljava pobjedama. Dva puta nije uspio i kao da gubi zanimanje. Dolazi mali Karlo, pa im predlažem da igraju međusobno, što oni prihvaćaju.
Vidim da je Karlo shvatio zarobljavanje i vješto brani svoje kamenčiće, ali i Željko je to naućio. Ima i pogrešaka, ali to je normalno i ne upozoravam ih na to, ali im hvalim dobre poteze. Željko je uspio dva puta pobjediti i izgleda da je povratio volju za ovom igrom.
Brzo je prošlo predviđeno vrijeme za ovu aktivnost. Pozdravljamo se sa djecom i našom domaćicom voditeljicom. Ostavljamo im nešto kamenčića i ploča da sami nastave s igrom. Njihova voditeljica nam predlaže daljnju suradnju na ovom programu, što mi prihvaćamo.
Odštakao sam preko igrališta kraćim putem do ceste. Pokazala mi put gospođa voditeljica iz Prekrižja. Ukratko me usput upoznala sa životom u ovom Centru za odgoj i obrazovanje. Slično je kao i kod nas u Gorici.
Ovaj puta ulazim u kombi odmah bez pomoći štaka.
Vijuga kombi put centra Zagreba, pa put Gorice. Svaki na svoju stranu.
Što je sa utiscima? Slijegavaju se. Evo nešto od njih je i ovdje.
A, štake? Ovaj puta su malo više odmarale, ali su sve ovo pratile.
Sve vas pozdravlja i voli vaš Mladen, kažu, majstor ...:)
Post je objavljen 26.05.2008. u 14:36 sati.