Marketing
narkomani u "večernjem listu"
Jedan od mojih kućnih zadataka u porodičnoj podjeli poslova je da povremeno sakupim stare novine po stanu i izbacim ih. To je ujedno i prilika da ih napokon pregledam, kad ih već nisam stigao pročitati, pa tom prigodom ponešto i pročitam.
"Jedna mi je slika u subotnjem broju privukla pažnju. Vidim djevojku nagnutu nad nekakvo staklo, možda ogledalo, u kojem je njezin odraz, a na njemu bijela traka kokaina koji ona kroz nekakvu cjevčicu ušmrkava. Vrlo jasno, vrlo detaljno. K tome naslov “Za razliku od Europe, u nas ‘bijelo’ ne pojeftinjuje” kao da žali što se naša djeca drogiraju skuplje, a mogla bi jeftinije kao ona u Europi.
Pada mi na pamet kako ni jedne ozbiljne novine ne objavljuju pornografske slike, tek čednije erotske, tu i tamo. Pornografija nije za dnevni tisak, među ostalim i zato što nije dobar primjer, naročito mlađima.
Pa se sada pitam kakav primjer daju mediji mladima kada objavljuju slike na kojima se vidi kako se kokain treba ušmrkati ili gdje se igla mora zabosti? Je li droga manje zlo od pornografije?" Itd, itd.
Ni minutu kasnije naletio sam na inkriminiranu fotografiju. Zaista, na njoj se dobro vidi neka ženska s improviziranom cjevčicom kako šmrče bijeli prah. No ono što me iznenadilo i zgranulo je što sam prepoznao nos. Vrlo karakterističan nos. A ja imam fotografsko oko. Prepoznao sam taj nos. Tim više što su oko njega vidljivi oko, čelo i plavi pramenovi kose. Pripada jednoj mladoj novinarki "Večernjeg lista".
Što to znači? Zar u "Večernjem listu" rade ovisnici o kokainu? Narkomani koriste popularni dnevni list da bi propagirali svoju zlokobnu rabotu?!
Prisjetio sam se Inoslava Beškera koji je upravo ovih dana dobio nagradu za životno djelo u novinarstvu, (na čemu mu ovom prilikom na ovaj način čestitam) te njegovih zasluga za istraživačko novinarstvo i odlučio slijediti njegov svijetli primjer. Kako poznam nekoliko desetaka ljudi koji rade u "Večernjem", nazvao sam i raspitao se, zabrinut da se njihova radna sredina nije izmetnula u leglo poroka.
Kratka istraga otkrila je sljedeće:
2) cjevčica kroz koju ušmrkava nije napravljena od 100 eura, kako izgleda, nego je slika novčanice skinuta s interneta i otisnuta na kolor-printeru,
3) bijeli prah nije kokain nego usitnjeni šećer,
4) pri opremanju članaka novinarima je zatrebala tehnički kvalitetna fotografija, pa kako je nisu imali, nabrzinu su nagovorili mladu novinarku da pozira i usnimili odgovarajuću fotografiju.
Sve u svemu, ništa na fotografiji nije ono što navodno prikazuje. I sad vjeruj novinama!
No taj slučaj povlači niz intrigantnih pitanja. U namjeri da prikažu stvarnost, novinari produciraju svoje vlastite slike koje bi trebale prikazivati stvarnost, ali je stvarnost ipak negdje drugdje. Kao što reče zastupnica čitatelja "Događa se da novinari i urednici u želji da čine dobro naprave upravo suprotno". Pri tome i ona - sukladno vlastitom naslovu - pravi "pogrešku u dobroj namjeri" i napada novinare vlastitog lista, prvo za ono što nisu učinili (objavili fotografiju narkomanke), a zatim i zbog onoga što su dobro učinili (prikladno ilustrirali članak).
Posebno je zanimljivo što je ljude iz "Večernjeg" toliko iziritiralo da su jednu od njih nazvali "damicom" da su tome posvetili poseban članak, a tik do tog članka jedna od njih, što zastupnica čitatelja jeste, svrstava drugu od njih među narkomane, ali ih to ostavlja mrtvim-hladnima. Pri tome zastupnica čitatelja, (a teško da ne pozna svoje kolege toliko da ih ne može prepoznati ili da se nije mogla raspitati o fotografiji koju je napala prije nego je počela pisati,) dovodi čitatelje u tešku višestruku zabludu na osnovu koje gradi svoje zgražanje.
Da zastupnica čitatelja brani čitatelje od novinara, to je sjajna ideja.
No tko će braniti čitatelje od zastupnice čitatelja?
Post je objavljen 14.05.2008. u 10:00 sati.