Evo nešto na brzinu, a mislila sam napisati sve to s više humora, ali ni meni vrag ne da mira.
........
Pljuštalo je. Stajala je oklijevajući na vratima haustora i onda zakoračila na ulicu. Bez kišobrana u laganoj, ljetnoj haljinici. Pogledala je gore, prema prozoru.
Stajao je tamo i promatrao.
Zazeblo je srce. Nije u redu, pomislila je, ali odmah i otjerala tračak kajanja.
Spustila je glavu i potrčala. Osjetila je udarac i…
Ležala je na nečem tvrdom, vrlo bockavom, a opet nekako milougodnom. Nije se trudila otvoriti oči. Nije čula da je zvonio sat. Pokušavala se ponovo uljuljati u san, ali nije išlo. Otvorila je oči i ugledala nepoznatog čovjeka srednjih godina kako je netremice promatra.
-Tko ste vi? Isti tren je dodala: -Gdje sam?
Nije sličilo na njenu sobu. Nije sličilo na ništa poznato. Pokušala je ustati ali, nije mogla micati ni ruke ni noge. U bolnici sam, pomislila je. I onda joj se vratilo sjećanje. Sjećala se udarca i kišnog neba i Zvonimira kako trči prema njoj, a onda je izgubila svijest.
-Tko ste vi? Doktor? U bolnici sam? Danas sam trebala polagati posljednji ispit.
-Danas, upitao je?
-Koliko…koliko sam…tu?
-Mjesec dana, rekao je. –Zadnji tren ste se probudili. Već sam mislio da ću vas izgubiti.
Odjednom se počeo kreveljiti. Lice mu je poprimalo razne oblike. Od klauna do nečeg demonskog. U prvi tren je mislila da izvlači maske pokušavajući je razdrmati, ali onda to lice crvenih ljutitih očiju… u glavi joj se zamutilo. Ponovo se izgubila.
Stariji čovjek potpuno sjede brade ušetao je u prostoriju kao da lebdi.
-Zašto si to učinio, upitao je? –Vrag ti uistinu ne da mira. Ti znaš da je ovo test i za tebe.
-Koliko ja znam njen dragi profesor Zvonac je oženjen. Ima i djecu i zapravo je bila s njim jer je trebala ocjenu. Učinila je da se zaljubi u nju. Prevarila je i njega. Nije li to najmanje četiri grijeha odjednom. To nikako ne može biti oprošteno.
Podrugljivo se smijao.
-O varaš se, varaš se. Uvijek dajemo šansu. Evo i tebi.
-Meni? Veća je kazna suzdržavati se kod ovakvih mladih tijela, pa makar bila i mrtva… za što…za što? Za vaš sterilni raj?
Starom sijedom gospodinu tresla se brada.
-Dobro. Idi gdje te tvoje zlo vuče. Za mene si izgubljen. Nju ću poslati natrag. Za nju još ima šanse.
Zvonimir ju je držao u naručju.
-Sve je u redu. Sve će biti dobro. Nazvao sam hitnu. Ići ću s tobom.
-Molim te, prošaptala je. –Ostavi me. Molim te. Ne želim da se sazna. Oprosti mi.
Post je objavljen 14.05.2008. u 08:41 sati.