Naše ispijanje kave je gotovo uvijek u dnevnoj sobi, a pogled kroz veliko prozorsko okno puca u daljinu. No sada se moj pogled zaustavio na lišću dva velika oraha. Pa kad li je već u tolikoj mjeri prolistao, a da nisam ni opazila ? Ne znam je li prošlo tjedan ili dva, no kroz to isto staklo,donedavno su se pružale gole grane oraha, a u daljini predivan pogled, kao ovaj na slici; red zemlje , red zelenila , red žutila. . . Jesu li polja još uvijek žuta ? Trebala bih razmaknuti grane pa da vidim !
Koliko nam ovakvih sitnica promakne , a da niti ne primjetimo ? A priroda je ono što nas opušta , što nas veseli, čemu se divimo, u njoj se nalazi sve što volimo. . .
Post je objavljen 14.05.2008. u 08:19 sati.