Ako je nakon Ausvica(Auschwitz)svijet obuzela sumnja u postojanje Boga,jer nije bilo drugog nacina da se objasni zlocin holokausta,Srebrenica je dala povod da svi mi posumnjamo u utemeljenost Pravde na ovom svijetu.Proslo je sedam godina od tog pokolja bosanskih muslimana,a vjesala za glavne krivce jos nisu podignuta.Smiraj i dalje zaobilazi to ukleto mjesto i pitanje je da li ce se u njemu ikada nastaniti.Prezivjele Srebrenicanke tu i tamo nas uznemire svojom nijemom ulicnom koreografijom,ocajne i skrhane poput bica koja vegetiraju izmedju zivota i smrti.Jos samo one pate i dozivaju Pravdu,mada vise ni same ne znaju ko bi to i cime mogao da ublazi njihovu nesrecu.
Njihova sudbina je svima postala nevazna,ona vise nema upotrebnu vrijednost ni u predizbornoj kampanji.Zar su u ocima zivih izgubile svaki smisao?
U medjuvremenu su i Ujedinjene nacije birokratskom vodicom oprale svoje prljave ruke,priznavsi vlastitu sramotu."Srebrenica je najveca sramota u istoriji UN-a",rekao je u svom govoru generalni sekretar Kofi Anan.Ali nista vise od toga.Provedene su istrage u Francuskoj i Holandiji,kako bi javnost u tim zemljama jednom vec prestala da propituje zasto se desio zlocin u Srebrenici.
Izvjestaji su glasili:glavnokomandujuci UNPROFOR-a,general Bernar Zanvije(Bernard Janvier)nije kriv,general Rupert Smit(Smith),komandant UNPROFOR-ovog kontigenta u Bosni i Herecegovini,
nije kriv,holandski bataljon jos manje.Za ohole i mocne birokrate prica je time bila zavrsena,iako su mnoga pitanja ostala bez odgovora.
Ali,smece gurnuto pod tepih ne moze tu vjecno ostati.Londonski Observer objavio je ovih dana dokument koji svjedoci o skandaloznom ponasanju japanskog diplomate Jasusija Akasija neposredno nakon masakra u Srebrenici.Akasi i bitanski general Rupert Smit otisli su u Beograd na noge Slobodanu Milosevicu i generalu Ratku Mladicu,kako bi izdejstvovali oslobadanje vise od 300 pripadnika"plavih sljemova",uglavnom Francuza,koje su bosanski Srbi drzali kao taoce.
O strijeljanju blizu osam hiljada bosnjackih civila u Srebrenici,medju kojima je bilo i djecaka,Akasi nije izustio ni jednu rijec.SJEDIS ZA ISTIM STOLOM SA GLAVNIM POKRETACEM ZLA,ZNAS DA TIJELA NJEGOVIH ZRTAVA JOS LEZE PO SIPRAZJU OKO POTOCARA,GLEDAS ODVRATNU FACU ZLOGLASNOG GENERALA-UBICE,NE PRIMJECUJES NA NJEMU NI NAJMANJE ZNAKOVE STIDA,I SUTIS KAO ZALEDJENA RIBA!KO,I U IME CEGA,MOZE PODNIJETI TOLIKU KOLICINU VLASTITE BEZDUSNOSTI?AKASI JE TO MOGAO.Kad ga je Kofi Anan 1992.poslao u ratni pozar na Balkanu kao svog specijalnog predstavnika u bivsoj Jugoslaviji,Akasi je za sobom
imao 35 godina diplomatskog staza u mamutskoj birokratskoj masineriji na Ist Riveru(East River).
Okorjeli oportunizam,kao plod dugotrajnog"prilagodjavanja situaciji",bilo je sve sto se od tog Japanca moglo ocekivati.Nikad ga nisam dozivljavao kao covjeka od krvi i mesa,vec kao nekakvog robota sa maskom blaziranog osmijeha.
Medjutim,ispostavilo se da taj robotizirani diplomata ima i poneku ljudsku osobinu.Akasi je,naime,
znao bezocno lagati.U izvjestaju o padu Srebrenice prikazao je generala Mladica kao vojnika dzentlmena,koji njezno tapse na smrt uplasene bosnjacke djecake i dijeli im cokolade,a odraslima cigare.A kad je tako,zasto bi Akasi poduzimao bilo kakve rizicne korake i mijesao se u Mladicev posao?Nekoliko dana kasnije bio je s njim oci u oci u Beogradu.Akasi je u informaciji za javnost pomenuo sastanak s Milosevicem,ali je presutio prisustvo generala Mladica.Nema sumnje,laz je bila u funkciji njegove misije.Ne znam da li su ga vlastita djeca pitala"sta si,tata,radio u ratu u Bosni?",ali ako jesu,siguran sam da je i njih lagao.
Akasi je bio vrhovni komandant UN-a u Bosni i Hercegovini.Mogao je da zatrazi zracne udare NATO-a protiv cetnika koji su prodirali prema"zasticenoj enklavi"i tako hiljade ljudi postedi smrti.Nije to ucinio.Da li je tada bio svjestan da time izrucuje Mladicu njegove zrtve?Akasi ce to,naravno,uvijek demantovati,ali on je covjek kome se,definitivno,nista ne moze vjerovati.Prvooptuzenima u Hagu sudi se za zlocine po osnovi tzv.zapovjedne odgovornosti.Zar onda i Jasusiju Akasiju nije mjesto u Hagu?Obradovala bi me vijest kojha bi glasila:Raspisana potjernica za Akasijem!Ali,to su samo razmisljanja jednog prgavog pravednika.Znam da takva vijest nikada nece biti objavljena i da ce Akasi do kraja zivota uzivati pristojnu penziju visokog sluzbenika UN-a.Isto tako znam da je Akasi bio samo predstavnik jedne licemjerne politike koja se poziva na gomilu sopstvenih deklaracija i rezolucija,ali koja,na kraju krajeva,postuje silu i samo silu.
Zato je zlocin u Srebrenici bio moguc,a Bog i Pravda su adrese na koje je zrtvama tog masakra uzalud pisati.
11.juli 2002.
(Gojko Beric-"STANICA HAAG")
Post je objavljen 14.05.2008. u 01:53 sati.