Marketing
family a nije frost
Ako ista na svitu nevolim onda su to pokusaji da me se nediljom izvuce iz pidjame i zvonjava telefona.
I tmobile i tcom bi triba imati neradni nediljni dan.
Ma zapravo taj dan niko i nista nebi smilo radit, a svi oni koji taj dan ne zele nikoga ni viditi ni cuti tribali bi bit na nekoj listi, dostupnoj svima na znanje i ravnanje. Liste bi tribalo dilati skupa s racunima.
Da tcom nediljom ne radi ni moja mater nebi imala mogucnost buditi me u ranu nediljnju zoru (oko podne). Kaze da nemoze svatiti da toliko mogu spavat, a ja ne kuzim sta je cudno u spavanju.
A kad me probudi s nekim nebuloznim pricama, pricama u koje ja silom moram upregnuti sjecanje i mozak...u rano podne...e to me dodatno ubije. Tada grizem.
Ovaj put sam se morala sjetiti neke nase rodice (104 koljeno) koja je kod nas bila kad sam ja imala 15-tak g. A to je, bez damskog skrivanja, bilo prije skoro 30g. Kazem skoro.
Ok, mislim se, olaksacu situaciju. Pogadjacu sa smedjom kosom, mala je vjerovatnost da falim.
- Pitam- jel ona smedje kose.
- Ma nee, plava je bila ka dite, siecas se, duga plava kosa. Neda se zove.
- Aaaa, opet ja ubrzavam razgovor, to je ona sta joj je mater razrooka.
- Ma ne ta, ta razrooka je od tatine tete Anke unuka.. ne ta, znas ona sta ima brata Matu i sestru Lidiju.
E jebiga. Vec sam se razbudila, kava mi se pila, pas oce vanka, macka gladna, Luka ispruzenog dlana ceka kune...
Skoro je ura a moja mater jos na pocetku price. Razgranalo se to obiteljsko stablo u sve smjerove. A ja sve do nedjelje ujutro mislila da nas u obitelji ima desetak. Maksimalno.
Nisam vise spominjala ni boju kose, ni imena, ni razrookost. Ni tetke, ni striceve, ni njihove potomke, sve od straha da stablo ne ode presiroko jer se ja u toj sirini zapetljavam. A kava mi stalno na pameti.
I povuci potegni ja priznala da sam se sjetila. To mi je bilo najlakse, da nas rijesim muka. Sebe osobito jer sam u muke uvucena protiv svoje volje, dok bi se za mater moglo reci da ona naprosto uziva u tom predavaju. Sjetila sam se pa je mater mogla dalje, mogla je o onome za sta je zapravo i nazvala. To nekad-dijete danas-zena se u rano jutro pojavila kod mojih na kavi, nekim slucajem...ono....susjeda radi snjom, ona kod susjede dosla pa se sjetila tu negdje zivi njen rod... tako ona svratila na kavu
Otisla ona s kave a mater se latila telefona. Navalila na moje pamcenje i moje neznanje.
Oko dvi ure je stablo bilo potpuno, razgovor zavrsio. To razgranavanje obiteljskog stabla me razveselilo tek u trenutku kad se nas razgovor blizio kraju i kad je mater najavila da ce iza mene nazvati brata. Mislim se, neka malo i on slaze te grane. To mu je za kazna. I on ima naviku nedjeljom ujutro buditi normalan svit koji blazeno spava.
A mozda on skuzi ko su Neda, Mate i Lidija. I tko je teta razrooke Anke.
Ja brojim...i s koje god strane pocnem brojiti dodjem do deset.
Kavu sam popila, floki je bio vanka, macka sita spava. Luka otisao punog dlana, a ja jos jednom za svaki slucaj pokusala prebrojiti. Devet. Nekog sam izostavila. Mozda sebe.
Jebes takvu nedjelju.
Bježi djed od Smrti i ode u vrtić. Sjedne ručati s djecom. Nađe ga Smrt i pita:
- Šta radiš?
- Lučam!, odgovori djed.
Smrt će na to:
- Lučaj, lučaj, pa ćemo pa-pa.
Post je objavljen 13.05.2008. u 21:47 sati.