...nakon sto je porazen od RADA u beogradu dinamo je izgubio i teoretsku sansu da te 1990.godine osvoji naslov prvaka tadasnje jugoslavije,iako je cijelo prvenstvo vodio ispred tada neprikosnovene crvene zvezde,momcadi koja je u to vrijeme bila jedna od najjacih ekipa starog kontinenta,predvođena nasim robertom prosineckim,plavi iz maksimirske sume vodili su gotovo dvije trecine prvenstva,da bi dinamo ozbiljno mogao do titule,navijaci su poceli vjerovati nakon velike i legendarne utakmice u splitu i pobjede nad jakim i mocnim hajdukom za koji je tada igrao i kasnije jedan od stozernih igraca vatrenih igor stimac,pa aljosa asanovic,as do asa,no ni plavi nisu zaostajali u imenima,boban-suker-mladenovic,jedna od najjacih ekipa koja je u novije vrijeme krocila maksimirom..no u infarktnoj utakmici plavi su u splitu pobjedili momcad hajduka sa 3-2 pobjednickim golom kujtima shale,pred nevjerovatnih 50.000 gledatelja,sve je mirisalo na veliko finale i sportski obracun u zagrebu u kojem bi se trebao odluciti buduci prvak jugoslavije..no nazalost zaredali su porazi,slabije utakmice i zvezda je u maksimir dosla sa vec osvojenim naslovom prvaka jugoslavije..
...međutim tome usprkos,dinamov stadion bio je poprilicno popunjen iz beograda je doslo preko 2500 delija predvođenih kasnijm monstruoznim ratnim zlocincem zeljkom raznatovicem arkanom..bilo je to vrijeme kad je cijela tadasnja drzava vec pocela osjecati nadolazeci milosevicev fasizam i velikosrpsku cizmu pod vratom,vrijeme promjena i prvih visestranackih izbora u hrvatskoj..kako bi se reklo utakmica visokog rizika,koja se samim cudom i bozjom providnoscu nije pretvorila u novi heysel,ali kako je izgledalo to je bilo realno moguce...
...prije utakmice najekstremniji navijaci beogradskih crveno-belih poceli su sa provokacijama,razbijanjem juzne tribine i svega sto im se naslo na putu,kad su shvatili da tadasnja milicija ne reagira,kao da se to uopce njih i ne tice,delije su nastavile sa divljanjem,izgleda da su u zagreb dosli odigrati neku svoju privatnu utakmicu..na tu provokaciju poceli su odgovarati i hrvatski navijaci,najprije verbalno,a onda vidjevsi da su se delije uputile prema mirnim ljudima sa ne bas narocito cistim namjerama,bacavsi na njih stolice,boce,kamenje,BBB su uspjeli preskociti ogradu i dali su se na juris,preko cijelog igralista,prema unezvjerenim pripadnicima navijaca beogradskog kluba...tek tada reagirala je milicija,umjesto da zaustavi divljanje delija i sprijeci daljnje sukobe kako bi se utakmica u miru mogla odigrati,milicija ocito po dirigiranim uputama odlucila je reagirati zakasnjelo i sasvim suprotno od onoga sto su trebali napraviti mnogo prije..na stadionu na koji su vec i izasli nogometasi dinama predvođeni kapetanom zvonom bobanom,nastao je pakao..po cijelom terenu,milicajci su hvatali bad blue boyse koji se nisu mogli skloniti ili koji nisu bili dovoljno brzi da bi pobjegli pred naletom,plavaca sa crvenom zvijezdom na kapi,vidjevsi tu neravnu borbu,kapetan dinama zvonimir boban izveo je potez do tada nezabiljezen na nogometnim stadionima,nakon kratkog verbalnog razracunavanja,kad je ugledao navijaca plavih kako lezi bespomocno na travnjaku,te vjekoslava skrinjara,nogometasa dinama u cvrstom zagrljaju jednog milicajca,zaletio se i pravim karate udarcem,oborio milicajca na travnjak stadiona u maksimiru,bio je to potez koji BBB nisu zaboravili i godinama nakon tog događaja navijaci su klicali zvoni : JEDAN JE ZVONE BOBAN - zvonu bobana od odmazde spasio je trener dinama josip kuze i nekoliko igraca skupa sa navijacima postavivsi tampon zonu između milicije i kapetana bobana,dok se ovaj ne izvuce sa mjesta događaja..
..bio je to kraj utakmice koja nikad nije bila odigrana,i po mnogima kraj ili pocetak kraja jedne umjetne drzave koja je neumitno morala propasti nakon sto ju je napustio svojom smrcu i njen stvoritelj-josip broz tito...
..legendarni kapetan dinama mozda nije postupio sportski ali je svakako postupio kako bi i mnogi mladi ljudi postupili u tim trenucima kad su shvatili sto se okolo događa i vidjevsi kako beogradske delije milicija tetosi kao skupinu casnih sestara,( neka mi oproste sve casne sestre zbog ove usporedbe htio sam biti samo slikovit ) a ne onako kako su i zasluzili svojim divljanjem i ponasanjem,sve bi mozda imalo svoj drugaciji kraj..no bez obzira na epilog,jugoslavija bi se raspala sa ili bez 13.svibnja sad vec daleke 1990.godine..međutim to je sigurno raspadu tadasnje drzave dalo drugaciju dimenziju,posebno kod mladih ljudi te generacije iz sedemdest i neke..
..kad bih morao napisati nesto za kraj,rekao bih,-ta utakmica postala je legendom,postala je mit za sve bad blue boyse,taj dan 13.svibnja boysi obiljezavaju kao svoj dan..mozda je sve to malo predimenzionirano,mozda je sve malo preuvelicano,ali svakako,ima povijesno znacenje,i ne zato da bi se mi divili huliganizmu na stadionu,jer to tog dana sigurno huliganizam bio nije ( bar po mom osobnom viđenju sa distance od 18 godina ),vec zato da zapamtimo,kako se jedna mlada generacija pobunila protiv tiranije i kojoj je bilo-dosta..
..sa te utakmice 13.svibnja za tadasnji radio zagreb izvjestavao je legendarni pokojni reporter radio zagreba i navijac dinama IVO TOMIĆ,koji je bas u tim trenucima sklepao onu poznatu uzrecicu-dinamov ban-zvone boban...
UPDATE-OSOBNO
..samo zelim za kraj naglasiti,naime neki bi cestitali meni rođendan no ja nisam rođen na danasnji dan,nisam ni blizu,tog danasnjeg datuma..nisam ni 12 ni 14 ni 15 svibnja,nisam ni ovaj tjedan..ali boze moj jednog dana jesam ali on, moj rođendan ce ipak jos malo pricekati..tipkovnica trpi svasta pa i ono sto proizvede i najcrnja masta :)
Post je objavljen 13.05.2008. u 21:20 sati.