ewo...
još jedan,sličan onom prethodnom...zbilja sam poludjela,pričam sam sa sobom tj tipkam u vjetar,ali kao da mi je lakše kada to ostavim negdje,sa strane...negdje gdje me te riječi neće toliko dirati,bosti,i od mene tražiti nemoguće...jedino ćemu sam se veselila ovih mj dana su motosusreti,ali sada više ni to,u svojoj glavi sam već swe isplanirala,ali ništa od toga...vjerovatno zato što ništa nemože biti onako,kako bih ja htjela da bude....
ma više ni sama neznam...
*** kao da se uzalud trudim,vrijeme prolazi a stanje se ne mijenja,ovo je jedan od dana kada je na prvi pogled swe ok,ali kad pogledaš dublje,želim nestati,samo na par dana,da nitko nezna za mene,da me nitko ne pita: Šta ti je?? Mogu li ti pomoći?? bla bla bla...puste priče,nekad zbilja želim da me swi puste na miru,swe swoje prijatelje jako volim,ali nekad jednostavno ništa u tom trenutku ne može ti pomoći,sjediš u tišini,i razmišljaš,o swemu...ma de,već polako buncam...ccc,nedostaje mi...jedna osoba...taj zagrljaj...i pogled...jbg...dosta sam srala,moram nešt govana ostavit i za idući put.....***
Post je objavljen 13.05.2008. u 20:53 sati.