*POLJUBAC SMRTI*
utjehu je trazila godinama i pronasla ju u licu starca...
u licu koje je uvijek bilo tu,
poput tihe sjene.
pronasla je utjehu u njegovim tuznim ocima koje dugo i uzaludno ceznu za ljubavlju,
no ona opet ne dolazi...
utjehu je pronasla u svakoj bori njegova staroga lica.
skloniste je pronasla u njegovim rukama...
dugo je bio tu,
sve dok ga jedan suton nije ukrao,
dok poljupcem smrti nije zauvijek isceznuo...
sada lezi,
duboko ispod gradova,na dnu groba,sam...
ceznja za ljubavlju iz njegovih ociju se ugasila onoga sutona kada su se oci zatvorile,
a ona,krhka i nezasticena,svoj je zivot napustila da bi njemu dosla...
*NIKAD ZABORAVLJENA IGRA*
PROSLOST...
izlazim iz skole,tamo si,u sjeni stare breze me cekas,
trcim ti u zagrljaj,
vodis me cvrsto za ruku,
odlazimo u park,
sjedas na klupu dok se ja igram na penjalici,
uspinjem se na ljuljacku,vec si iza mene,ljuljas me,igramo se,smijem se smjehom nevinog djeteta,
sretna sam...
SADASNJOST...
izlazim iz skole,pogled mi bjezi do stare breze,nema te tamo.
odlazim u park koji je use uvukao nestvaran zivot i samo tragovima ozivljava ono sto je nestalo:
neka prazna klupa,
ljuljacka koja tuzno stoji,davno zavrsena igra,
te jeka smijeha koji vise ne postoji...
sama sam...
BUDUCNOST...
nikada necu zaboraviti,mjesto pod starom brezom zauvijek ce tebi pripadati,
mojoj ruci ces zauvijek bit vodilja,
na onoj ces klupi zauvijek za mene sjediti...
uvijek cu te voljeti...
tebe,i nikad zaboravljenu igru...
*BIO JE TU,A SADA SAM SAMA*
bio je tu od samoga pocetka,bio je tu prije svega..
on mie pokazao prve korake,
a sada krocim po svijetu u pobjede...
on me naucio prve rijeci a sada rijecima lomim i najjace,
on me izvukao iz mraka a sada sama pronalazim svjetlo...
on mi je obecao da ce zauvijek biti tu,a sada sam sama...
Post je objavljen 13.05.2008. u 17:57 sati.