na zapadu još ništa novo, iako se dan odluke bliži...svratih da vam ostavim pozdrav...
odlučila sam ustrajati u svojoj namjeri, pričekati svoj famozni datum, staviti pluseve i minuseve, podvući crtu, reči sebi i njemu kakav je rezultat i to je to. Psihičko iscrpljivanje i maltretiranje ne vodi nikoga nigdje. Negdje sam pročitala da u trenutku kad nestane strah, počinje život. Mada to što trenutno živim nema baš ružičastu notu, ipak činjenica da niti prema ijednom smjeru svog života ne osjećam nikakav strah, već pomirenje, čini me sretnom.
Javit ću vam se ponovo kad odvalim ovaj dio puta...sada jednostavno ne znam što bih pisala... kad bih trebala početi pisati u glavi kao da sve nestne.
Post je objavljen 13.05.2008. u 11:31 sati.