FATIMSKA TAJNA I TAJNA DRUŠTVA –
TKO JE "VODIO ONAJ METAK"?
Je li istina da je otkriveno tko je planirao atentat na papu Ivana Pavla Drugog? Naime, nedavno su svi mediji objavili da knjiga američkog novinara i publicista njemačkog porijekla Johna Koehlera o Papi ''Špijuni u Vatikanu'', koja izlazi u Poljskoj, donosi nove senzacionalne dokumente politbiroa Sovjetske komunističke partije iz 1979. A ti dokumenti, navodno, otkrivaju da je nalog KGB-u za ubojstvo pape Ivana Pavla II. stigao s vrha Partije, a potpisalo ga je devet dužnosnika KPSS-a, među kojima je bio i Mihail Gorbačov, koji je kasnije postao generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza, posljednji šef te države, a bio je i dobitnik Nobelove nagrade za mir(!).
Sada se također otkriva da je još 1995. godine jedan talijanski katolički tjednik spomenuo plan za ubojstvo Pape, ali Koehler prvi donosi taj dokument u kojem stoji: "Upotrijebite sve mogućnosti koje su potrebne da se spriječi politički trend koji je pokrenuo Papa."
Prisjetimo se: 13. svibnja 1981. godine, na blagdan Gospe Fatimske, na Trgu Svetog Petra u Rimu, turski je terorist Mehmet Ali Agca napunjenim pištoljem tipa Browning ciljao u Papinu glavu. Pogodak i smrt iz te daljine potpuno su sigurni. Ali u trenutku kad je Agca pomakao prst, Papa se sagnuo jer mu je jedna djevojčica pružila sličicu da je blagoslovi. U tom trenutku metak je prozujao iznad Pape i zabio se u ruku jedne redovnice.
Agca je odmah ispalio i drugi metak, ali i taj je otišao u prazno. Tada je atentator izgubio živce ter ciljao u Papin trbuh i pogodio. Tako je tu tragediju skicirao sjajni njemački novinar Andreas Englisch. Sam Papa, prema knjizi njegova tajnika Stanislawa Dziwisza "Život s Papom", rekao je da je Agca znao kako pucati, i sigurno je pucao da pogodi. "Samo, bilo je kao da je netko vodio i skrenuo onaj metak..."
U istoj knjizi bivši Papin tajnik, danas kardinal u Poljskoj, donosi Papine riječi: "U božićno vrijeme 1983. posjetio sam atentatora u zatvoru. Dugo smo razgovarali. Ali Agca je, kako svi kažu, profesionalni ubojica. To znači da atentat nije potekao od njega, da ga je netko drugi zamislio, da ga je netko drugi njemu dodijelio. Za vrijeme razgovora postalo je jasno da se Ali Agca neprestano pita kako to da atentat nije uspio."
O samom atentatu Papa kaže... da je on bio jedan od posljednjih trzaja ideologija nasilja koje su se pojavile u XX. Stoljeću. A "nasilje su prakticirali i fašizam i nacizam, kao i komunizam". Papa zatim daje filozofsko-teološko objašenjenje fenomena ZLA, koje je trajno prisutno u svijetu, ističući da "zlo XX. stoljeća nije bilo zlo u malom izdanju, 'zanatlijskom'. Bilo je to zlo gigantskih razmjera, zlo koje se je služilo državnim strukturama kako bi ostvarilo svoje zlokobno djelo, zlo poduprto od sustava."
U svojoj knjizi "Sjećanje i identitet" Ivan Pavao Drugi na isti način govori o podrijetlu i korijenima ideologija zla, ističući da je potrebno rekonstruirati "filozofiju zla" u njezinoj (ne samo) europskoj dimenziji. A ta nas rekonstrukcija, naglašava Papa, vodi iznad ideologija i "gura naprijed u svijet vjere". To su, međutim, ostajstva koja je Ivan Pavao II odmah u prvim godinama papinske službe nastojao izreći u enciklikama "Redemptor hominis", "Dives in misericordia" i "Dominum et vivificantem", a kojih je sadržaj, kako sam kaže, plod njegova pastoralnog rada u Poljskoj.
Naime, tijekom godina u njemu se oblikovalo uvjerenje da su ideologije zla duboko ukorijenjene u povijesti europske filozofske misli. Slijedi Papin osvrt, koji prenosim doslovce, na neke činjenice povezane s poviješću Europe i u njoj dominantne kulture, iz kojeg se (a poglavito u svezi s navodom koji potom slijedi) jasno može iščitati odgovor na pitanje iz naslova ovoga posta i još uvijek velike neriješene tajne konca XX. stoljeća.
"Kada je objavljena enciklika o Duhu Svetomu ("Dominum et vivificantem" – m.op.), neki su krugovi na Zapadu reagirali negativno, i to na živ način. Odakle je dolazila ta reakcija? Dolazila je iz istih izvora iz kojih je, preko dvije stotine godina ranije, proizišlo takozvano europsko prosvjetiteljstvo – osobito francusko prosvjetiteljstvo – bez isključivanja engleskoga, njemačkog, španjolskog i talijanskog. Svoj vlastiti put prolazilo je prosvjetiteljstvo u Poljskoj. Što se tiče Rusije, čini se da nije iskusila udar prosvjetiteljstva. Tamo je kriza kršćanske tradicije stigla drugim putem, izbijajući kasnije, na početku XX. stoljeća, s još većim nasiljem, a u liku marksističke radikalne ateističke revolucije."
A potpuno jasan i konkretan odgovor na pitanje koje nas zanima nalazimo u prvoj enciklici Ivana Pavla II "Redemptor hominis" (Otkupitelj čovjeka). U trećem poglavlju Papa govori o "otkupljenom čovjeku i njegovu položaju u suvremenom svijetu. U točki br. 16 – ključnoj za razumijevanje ove problematike, a naslovljenoj Napredak ili prijetnja? – u podnaslovu Važnije je 'više biti' no 'više imati', nalazi se "password" za ulazak u tajni program atentata na Ivana Pavla II. E pa da čujemo!
"Čovjekovo (je) stanje u suvremenom svijetu daleko od objektivnih zahtjeva moralnoga reda, daleko od zahtjeva pravednosti, a još dalje od društvene ljubavi... Prilike u kojima živi suvremeni čovjek doista nisu jednolične, nego višestruko različite... Dobro je poznata slika potrošačke civilizacije koja je označena određenim izobiljem dobara koja su potrebna čovjeku i cijelim zajednicama – a to se odnosi upravo na bogate i vlro razvijene zajednice – dok preostale ljudske zajednice, barem njihova široka područja, gladuju i mnoge osobe svakodnevno umiru od gladi i neishranjenosti. Usporedno s tim kod nekih dolazi do određenih zloupotreba slobode, što je upravo povezano s potrošačkim raspoloženjem koje nije etički obuzdano...
Pojava o kojoj govorimo toliko se proširila da stavlja u pitanje financijske, novčarske, proizvodne i trgovačke strukture i mehanizme koji vladaju svjetskom ekonomijom služeći se različitim političkim pritiscima... Ubrzano razarajući energetske i materijalne zalihe, upropašćujući prirodni okoliš, te strukture neprestano šire područje bijede, a zajedno s bijedom širi se tjeskoba, nezadovoljstvo i gorčina. Tu se nalazimo pred velikom dramom..."
Je li sada "sapienti sat"? Ako nije – neće ni biti! Dakle, je li Gorbačov ili "bakračov"?
Usput – u što je sve upetljan i onaj odbor za dodjelu Nobelove nagrade odnosno u čijoj li je vlasti?! Također – možda nekome (bez moždane kome!) ovaj slučaj može biti ilustracija kako tzv. teorija zavjere izgleda u praksi!
Post je objavljen 13.05.2008. u 08:13 sati.