U trenucima kada sam htio
da mi srce bude cisto
saznao sam da je lijepa
ali rijetka osobina
nekih stvari da su vidljive
i da sluze prisutnosti.
Tada kisa jednog jutra
ne pada iz neizrecivog.
Niti se objavljuje jezikom
koji je ikome nejasan;
pada polako,jednostavno,
sada kao i na pocetku svijeta,
za sve jednako,svuda:
po travama,plocnicima,
licima tuznim i veselim,
po glavama zivotinja,
po velikoj plohi tisine
u kojoj sam se nasao.
Jednostavno,to je lagana
proljetna kisa bez tajne.
Post je objavljen 13.05.2008. u 00:18 sati.