Kažu da su oči ogledalo duše, da se u njima može viditi sve, i srića i tuga i strah i tjeskoba. Oči nan ne služe samo za gledanje već i za komunikaciju, npr. jedan pogled (bez riči) na dragu osobu može van staviti osmih na lice za cili dan. Oči su u neku ruku i naše izdajice. One će otkriti da smo tužni i kada to pokušamo prikriti jer kako kaže jedna izreka: Teže je prikrivati osićaje koe imamo nego glumiti one koje nemamo. I to je živa istina. Kad je niko zaljubljen to jednostavno svi primijete, isto kad san tužna ili sritna. Čak i kad ja ne želim da to drugi znaju, u očima se sve može vidjeti. Za komunikaciju nije bitna boja očiju, veličina oka, rasa ni vira – to je jednostvano ono nešto u nama, nešto kao body language (jezik tijela). I zato slijedeći put kad razgovarate s nekin dobro pogledajte u njegove oči, iz njih se svašta može saznati, one ništa ne skrivaju. E i još jedna izreka Jezik ljubavi je u očima. Mislim da ova izreka dovoljno govori sama za sebe i da se ne mora nešto posebno objašnjavati. I zapamtite – i ljudi koji govore različite jezike preko očiju se mogu savršeno razumjeti i zato je jezik tijela najbolji i najljepši jezik – svi ga razumiju.
Post je objavljen 12.05.2008. u 20:46 sati.