„ČAR ŽIVOTA JE U SPOZNAJI DA PRINCA NEMA"
... „Crkva i Država su ljudsku potrebu za množenjem pretvorile u potrebu za ljubavlju da bi ljude, nabijajući im osjećaj krivice, mogle držati pod kontrolom. Ne poželi partnera bližnjega svoga! Živjeti da bi se čekalo i da bi se tražilo ljubav svoga života maniplulacija je Crkve i Države. Ako ne naletimo na princa, život nas žena besmislen je?! A princa nema! Nema ga! One za koje nam govore da su prinčevi treba probati, pa odbaciti! Čar života je u spoznaji da princa nema! Užitak je u traženju, ne u nalaženju. Kad bi se nama ženama rekla istina, princ ne postoji, jedan princ nije dovoljan za jedini život, prirodno je osjećati potrebu za mjenjanjem prinčeva, tko bi kontrolirao svijet? Žene bi se, oslobođene osjećaja krivice, jebale za dušu, ne bi da zadovolje Državu, Crkvu, multinacionalne kompanije za koje rade poput robova i jednog muškarca u jednom im životu. Nastao bi kaos! Sretne žene i sretni muškarci sigurno bi i Crkvi i Državi i Kompanijama postavljali pitanja vezana i za neke druge teme. Zato priče o Pepeljugama, Trnoružicama, bjelom konju, vjenčanju, zavjetu dok nas smrt ne rastavi! Prodali su mi lov na princa kao smisao života i strah od samoće kao konja na kome ću jahati dok ne ulovim jedinu pravu sreću. Udaj se, nećeš ostati sama! Brak je robija koja je najbolja ako je doživotna!“ ...
Ovo je citat iz knjige LJUBAV NA POSLJEDNI POGLED, autorice Vedrane Rudan, koja je postala bestseler i u kratkom roku prevedena je na nekoliko jezika. No ja sam izabrala ovaj dio koji me nekako najviše potaknuo na razmišljanje. A što Vi mislite o tome?
Post je objavljen 12.05.2008. u 19:13 sati.