Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/borntobespoiled

Marketing

Evo neke o meni...

Ja sam vam Tena (to valjda znate)...nekad davno sam voljela čitati razne knjige dok se nisam uljenila....makar tu i tamo još pročitam koju....volim čitat horore....i teen romane....sisterica mi se zove Leona...volim ju živcirati ko i ona mene...u školi obožavam odmor i sve kaj je vezano za zabavu...palim se na rock i punk...Guns 'n' roses, nekaj od Green Daya, Korn, Hladno pivo, Urban, Pearl Jeam, Pixesi, Kilersi i tak dalje..mogla bi nabrajati do sutra...Volim: ljude koji su za zabavu i zezanje, volim slušat glazbu, finu papicu, obožavam poeziju....NE volim: cajke (mrzim ih), dvolične osobe, ljude koji nemaju svoj stav....moram vam reći da zbilja cijenim ljude sa stavom....nikad nebi htjela biti nijedna poznata osoba....najdraži slatkiši su mi sve čokolade i bomboni...preko dana pijem vodu....najbolja pizzeria mi je Oro Goro...u slobodno vrijeme: pjevam, pišem postove, čitam (moš' mislit), slušam glazbu...uglavnom sve kaj rade moji vršnjaci...navijam za dobre ljude...neka se bore za sebe....volim učit samo zanimljivo gradivo....imam mačka (ovo je samo za Elu: Zove se Kozimo..haha..)...zove se Freud (čitaš: Frojd)...ljubav je za mene nešto posebno....čarobno....prekrasno....evo vam jednu izjavu ljubavi: "Nijedno uže ne vuče tako snažno i ne povezuje tako čvrsto kao tanka nit ljubavi"....ja za sad nemam neku posebnu želju..jer da budeš sretan ne trebaš više imati, nego manje željeti...u životu želim...proputovati svijet, upoznati nove ljude koje će promijeniti neke stvari u mom životu....vama svima preporučujem da se borite za sebe i imate svoj stav..nije važno koliko ljudi će se slagati s vama, važno je da uvijek kažete svoje mišljenje....i to bi bilo to....pošto obožavam poeziju evo vam jedne pjesme...u drugom postu bum vam napisala još jednu....
Utjeha kose
Gledo sam te sinoć.U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivi.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.

Post je objavljen 12.05.2008. u 16:16 sati.