otisao si ...jucer u zoru...
sve su moje pjesme bile posvecene tome,
sve su moje misli bile pripremljene na to...
ali vjerovala sam da ces ostati...
da ces ostati zauvijek samnom...drzati me za ruku kao kad sam bila djevojcica,
nositi me na ledima,
voziti samnom romobil...
vjerovala sam da ces ispuniti obecanje...no ono nije ispunjeno...
no ne krivim te,znam da si htio ostati...
samo nemogu razumjeti zasto?!
zasto mi te oduzeo tako rano...kada nimalo nisam bila spremna i kada si mi bio najvise potreban...
nemogu zamisliti da su sve pjesme sada ostvarene
i da tebe stvarno vise nema..
da ovo sada nije tek jedna od mastarija...vec gorka i bolna stvarnost...
stvarnost koja boli najjacom boli ikada.
nemogu zamislit tebe punog zivota i energije kako bezivotno lezis...
nemogu shvatiti da ce sutra doista sve zavrsiti onim pogrebom...
da ce se sve godine koje smo zajedno proveli,sve suze koje smo zajdno isplakali,svi osmjesi,zagrljaji,sve igre koje smo zajedno igrali,sve tvoje rijeci utjehe da ce to sve sutra u lijesu,zajedno s tobom zauvijek otici duboko pod zemlju...tamo otkud ih ja vise nikada necu moci izvaditi i ozivjeti...sve ono sto smo dugo gradili sutra ce se svesti na velicinu lijesa i pokoju suzu...
da cu promatrajuci kao polako odlazis tamo stajati okruzena gomilom ljudi no posve sama,jer bez tebe svi su nitko i sve je nista...
bojim se...
bojim se ostati sama,bez zastite u ovom okrutnom svijetu..bez rijeci utjehe i toplog zagrljaja...
bole me sve tvoje rijeci voli te koje si na samrti rekao...boli me svaki tvoj poljubac,proganjaju me proklete slike u glavi...nemogu vise....
od nekoga tko je nekada bio cijeli moj zivot sada je ostala tek prasnjava slika u novcaniku i uspomene koje se bojim da ce izblijedjeti...
bojim se da ce otici od mene bas kao sto i ti jesi...
Post je objavljen 12.05.2008. u 15:43 sati.