Ponovo osjetim onu istu bol
oko srca kako steže
Popout pijavice mi ispija
svu ljubav iz srca
i zamjeljuje ju boli.
Još više mrzim onaj osjećaj
svaki put kad ju vidim
onu ljubomoru
zbog koje je želim samo za sebe
Noću grlim jastuke
kao što bi grlio nju
prošao joj rukom kroz kosu
i zagrlio ju
da zna da ju nikada nebi ostavio
Zbog nje sam upoznao
nebrojene zore
krvava rađanja sunca
da bi njihovu ljepotu
usporedio s njenom
Zvjezdama se molio
da ju noću čuvaju
da mi pričaju
kakve snove sniva
kad sklopi oči
Kao sljepac
bez svoga bijelog štapa
posrćem nesiguran
pružam ruke njoj da me uhvati
da mi bude oslonac moj spas
Neprođe ni dan ni sat
da nemslim na nju
poput utvare me proganja
i nestaje u trenutku kad je najljepša
Post je objavljen 12.05.2008. u 15:20 sati.