Prekide mi razmišljanja
Približavam se odmorištu, kući gdje trenutno živim. Vraćam se sa terapije.
Sunce je već doseglo niži položaj prema zalasku. Dlanovi mi tvrdi i često odmaram stojeći oslonjen na štake. Osjećam kao da imam platfus na dlanovima.
Izmjenjuju se desna noga i štake čibeći kretanje.
U mislima me prekide zvuk koji mi se brzo poribližavao zrakom. Bio je to zvuk skretanja pozornosti. Od kuća s druge strane livade, pored crkve, zrakom u niskom letu, ptica. Okrećem instiktivno glavu u smjeru zvuka. Nije to bio neki pjev već baš upozorenje. Preletio je cestu i pored mene put kuća na drugoj strani. Kos!
Bio je sam. Niti je što ganjao, niti ga što ganjalo.
Mjesto odakle je doletjeo je blizina parka u kojem često odmaram. Tamo sam se nekako upoznao sa kosom koji je tamo dominantan. Kada bi pjevao, ja bi pokušavao ga imitirati. Nisam vješt u fučkanju, ali se trudim proizvesti zvuk. Zanio bi se tako uključujući i osjećaje. Primjetim često kako me pokušava ponavljanjem slijediti. Onda ja povremeno to i njemu činim, uz poneki dodatak. Znao sam ga tako i zbuniti, pa bi on zašutio. Tada bi ja, nakon što ta šutnja dođe blizu vremena odustajanja, kratkim zvukom kao da ga pitam: 'Šta je sada?' On bi onda nastavio. Jednom mi je tako proletio tik glave.
I eto, sada odjednom opet, tik mene. Je li to baš on? Čini mi se da je. Kako proletje nisam ostao čutke. Reagirao sam zvukom. Jesam li mu prijatelj? Doživljava li me tako? Ja njega da!
I sjetih se svjedoćenja jednoga moga prijatelja. U njegovu dvorištu na velikom drvetu, gdje razne ptice nalaze odmoriše, jednoga dana zalutala mala maca. Nekako se popela i ne usudi se spustiti. Mijaukala je dugo, dugo. Otišao je on.
Drugo jutro dolazi on u dvorište i čuje opet macu na drvetu. Ta zar je cijelu noć provela gore. Gleda, ne bi li je vidio, kad mace nigdje. Gdje li se sakrila? Usmjeri pažnju prema izvoru zvuka, kad ugleda kosa. Stoji mali na grani i pjeva. Ma, pjeva; mjauče.
Tako to ove lijepe crne ptice. Tu su pored nas po grmovima i granama uz kuće. Žive s nama. Prate nas. Sve mi se čini da nas svakoga znaju; sigurno bolje nego mi njih. Ovaj mene dobro zna. Ja sam onaj što čudno hoda.
Razveselio mi dan. Sretno maleni i vidimo se!
Pozdravlja vas i voli vaš Mladen ... :)
Post je objavljen 22.05.2008. u 15:00 sati.