Nisam! Ja sam mirno stajao s fotićem u ruci dok je neki mrljo htio na silu ispitati distantnu, a zaboravio na zaštitu sabirnica. I hop. Eto, nema struje. U cijelom centru. Nisam vidio da je to ikoga pogodilo. Život nije stao. Samo tramvaji. Sve ostalo odvijalo se prema nekom ustaljenom ritmu.
Došao sam ovdje pun negativnih predrasuda o Turcima i Turskoj. Pod utjecajem slika viđenih u Austriji i Njemačkoj gdje se turci separiraju, hodaju zamotani i jedu burek i kebap. I eto razuvjerih se. Prvo turci ne hodaju toliko zamortani. Drugo ne separiraju se, već su otvoreni i susretljivi. Pristojni i nenametljivi, koliko to god mogu biti trgovci. "Dobar dan, da li bi htjeli....(umetnite sami-> tepih, jaknu, cipele, šal za curu/ženu/sekretaricu...) ... od kuda ste... ". Na svako pitanje ljubazno odgovorite i nastavite dalje. Sve u redu, dapače i više od toga. A da jedu burek i kebap :) naravno da jedu i to na svakom koraku. A to mi nije smetalo:)
Kako sam imao ograničeno vrijeme obišao sam standardna tri dijela grada Sultanhamet, gdje se nalazi Aja Sofija i Plava džamija, Topkapi i Bazaar. Impresija je jako puno. Grad me zatekao nespremnog. Zato sam popušio 7% love jer sam mijenjao novce u hotelu umjesto na ulici, ali sve je to danak neisustvu. Dakle ako se zateknete u Istanbulu, bez straha, a lopovima u hotelu nedajte ni pare. Kod njih je tečaj za 1€ 1,75 YTL dok je u svugdje drugdje malo manje od 2,00 YTL.
Kako se malo žurim na slijedeći avion samo kratko. Dan sam počeo s burekom od sira i krumpira. (Meso nisu imali). Bio sam malo razočaran jer kod nas su mi uvijek ruke masne nakon bureka. Ovdje je bio suh. Čak i u vodiču piše da ne bi trebao biti premasan. Ali meni je nekako falila mast. Nakon bureka hurmašice, koje se ovdje tako ne zovu, ali su slatke do bola. A nakon hurmašica jedna baklava. I onda, nakon što sam probavio svoju dozu šećera bio sam spreman za obilazak grada. No o tome možda sutra ili prekosutra, kad malo sredim utiske. Pozdrav svima u ZG, a nekima i u Kuala Lumpuru.
