- Ovako... polako...- vješte i snažne Eline ruke su pomagale Mireli u vježbama. Prva serija. Mali tegovi. Ritam disanja je Mirelu jednostavno prebacio u jedan drugi svijet. Gore-dolje, šake su prihvatile tešku šipku kao svoj nastavak. Udisaj i izdisaj, napinjanje mišića koji su se pomalo bunili, dugo vremena neupotrebljavani.
- Nakon ovoga nemoj zaboraviti koji aspirin...- Eli je pratila još jednu vježbačicu pogledom. Izraz lica joj je postao zamišljen. Odlutala je.
- Deset... Eli možeš li mi napraviti kakav shake. Jane kaže kako je to specijalitet u ovoj teretani...-
- Naravno. Dođi! - Eli se nasmije.
Mirela prebaci gornji dio trenirke preko ramena, otpije malo iz visoke čaše, i zagleda se u ostale posjetitelje. Ovo očito nije bilo šminkersko mjesto. Nekolicina mladaca uporno se borila sa spravama, starija gospođa se zamarala na steperu, a jedan sjedokosi debeljko je rastezao spravu za prsne mišiće. Taj zadnji, iako rumen od napora, nije skidao osmijeh sa lica.
- To je Borgman...- Eli pokaže prema sjedokosom.
- Stranac?- Mirela se okrene, kako ne bi pokazala kako priča o nekome.
- Koliko ja znam nije, ali da ima čudno ime, ima. Voli tu spravu. I prijatelj je sa svima u teretani.-
- Sa Jane? Nije njen tip...- Mirela još jednom kradomice izmjeri trbušasti opseg «mišića».
- Jane ga poštuje... hoćeš li ga upoznat, upravo je odradio svoje serije?-
- Radije ne bi. Možda neki drugi put...- vidjevši debeljka kako prilazi šanku, povukla se u kut. Shake je ugodno hladio, i kao da je imao malo mente u sebi. Udahne duboko.
- Gdje je Kid?- Borgman prebaci svoju nemalu težinu na uski barski stolac.
- Jakša i on su postavljali kamere u radioni. Sada bi trebali nazad...- kao čarolijom se ispred njega pojavio shake. Mirela pogleda svoj. Bio je različite boje....
- Eli, jesi li razmišljala ikada o kamerama?-
- Rijetko...ali kada jesam...- nije izgovorila ništa negativno jer se dosjetila kako je Borgman poklonio Jakši kamere.
- Ništa pozitivno.... piše ti na licu...- nasmije se prijateljski taj debeljko i odpije gutljaj.
- Bile kamere tu ili ne problemi se i dalje događaju...- malo ohrabrena prijateljskim stavom, Eli hrabro nastavi.
- Nadzor...savršen nadzor... moje radilice...- Borgman se na trenutak izgubi, zagleda u sjenu u kutu, a onda ponovno podigne pogled. Skoro istovremeno Kid prođe kroz vrata. Jedva, kao i obično. Srdačno «odvali» Borgmana preko ramena i skoro ga sruši sa stolice. Mirela se nikad nije mogla načuditi tom mužjačkom pokazivanju snage. Takav je bio i njen bivši.
«Svi su muški isti!» - zaključi u sebi, ali i dalje je radoznalo, bez ikakve zle namjere promatrala ovu dvojicu prijatelja.
- Kamere su odlične, posebno ona ljepljiva platforma. Tvoj izum?-
- Jedan od prvih... stavili ste i snimač?-
- Sve namontirano...- Kid je već ispred sebe imao veliku čašu vode sa limetom...i pravu santu leda
Jakša zadovoljno odloži daljinski upravljač na pretrpanu stalažu. Dvije su kamere pokrivale cijelu garažu, a ostale su nadzirale prostor ispred. Nije imao namjeru dopustiti bilo kakvo iznenađenje. Već je ustajao kada se u vidnom polju pojave dvije djevojčice. Jedna mu je bila poznata. «Uštirkana». Sa zanimanjem se ponovno zavali u stolicu i zumira sliku.
«Uredna» je svojoj, puno jednostavnije odjevenoj prijateljici gestikulirala, pokazivala prema garaži, nešto naznačavala prstom.
Pod tako žestokim argumentom ova druga krene kradomice prema vratima garaže. Jakša prebaci na sliku sa druge kamere. Djevojčica se prikrala samim vratima, virnula unutra, i ohrabrena praznim prostorom zaleti se prema kanalu. Zgrabi veliki ključ, prvi koji je mogla dohvatiti i istrči vani.
Post je objavljen 12.05.2008. u 14:00 sati.