Ti budi orač
a ja ću biti njiva.
Ležat ću pod tobom mirna i pokorna
i napajati te mirisom svojih rascvjetanih bokova.
Od trepavica ću isplesti hladovinu
da mirno počineš
u zaklonu mog pogleda.
Budi glas,
a ja ću jekom biti
i prenositi te grotlima
šutljivih mojih gora.
Budi potok,
pa vijugaj oko mojih usana
da te njima dotaknem,
obale da ti cjelivam.
A kad otečeš dalje
i uliješ se u neku drugu rijeku,
žubori joj kako je meko bilo moje krilo.
Post je objavljen 11.05.2008. u 23:30 sati.